U četvrtom dijelu Lake Placid serijala radnja se uopće nije makla od prijašnja dva SyFy nastavka. Sve se zna, jezero puno krokodila, par polupoznatih i nekada poznatih glumaca, CGI efekti koji ne obećavaju itd. Baš sam razmišljao da makar se ne sjećam detalja iz recimo trojke, ova recenzija bi se vjerojatno mogla copy-pasteati u uz taj naslov.
U Lake Placidu obitavaju korokodili kojima je očito najmilije ljudsko meso, a vlasti su shvatile da je jedini mogući način u rješavanju situacije – postavljanje elektične ograde oko jezera. Da, briljantna ideja. Radnja se vrti oko par likova koji su uključeni u lokalni život – šerif, par stručnjaka, bla bla, klasik. Netko od njih ima ranije doticaje sa živinama, dok se drugi brinu za svoju djecu pobacano u scenariju na krucijalna mjesta. Jedan je čuvar na ogradi, dok je kćerka od glavne protagonistkinje dio grupe teenagera na partyu uz jezero.
Pitate se kakav je to party uz jezero kada je jezero ograđeno strujnom ogradom? E pa, bus pun teenagera odlazi na školski izlet (po noći), ekipa to shvaća kao “zadnji party prije snijega” (a svi su obučeni u kratke rukave), dok vozač krivo skrene i eto slučajno ih odveze u centar krokodilske opasnosti. Fantastično, scenaristi su očito potencirali murphyeve zakone do maksimuma.
Krokodili su 100% CGI-izirani. Malo su veličine poput kamiona, nekad “trče” za autima, a kada treba su ipak malo manji da ih spomenuta curka može izbiti sa nekakvih polmetarskim štapom. Film totalna bedastoća, praktički toliko dosadan i bedast da je negledljiv. Da i glumi Robert Englund, jel’ to uopće pozitivna stvar u zadnje vrijeme?
Gdje su nestala vremena animal attack filmova za ekipu?