Kolumna: Josh Hartnett iliti o vraćanju duga žanru

Krešimir Vukelić u svojoj novoj kolumni za HorrorHR piše o, ma koliko to čudno izgledalo, Joshu Hartnettu. Ako vas zanimaju Krešimirove ostale kolumne, pročitajte ih ovdje.

On je mlad, lijep, bogat, nalazi se na mnogim naslovnicama poznatih svjetskih časopisa, slomio je mnoga ženska srca, njegovi filmovi su zaradili više od 700 mil. dolara na kino blagajnama, bili su nominirani za prestižnu filmsku nagradu Oscar, a neki su tu nagradu čak uspjeli i osvojiti,… i kao što i sam naslov kaže, njegovo ime je Josh Hartnett. Drugim riječima, prototip svega onoga čemu mjesto nije u horor filmu, ali ipak… Kakve on veze ima s horor filmom i otkud on kao tema kolumne??? Sasvim logično pitanje, na koje će odgovor uslijediti na kraju kolumne. 

Između mnogih glumaca koji su karijeru započeli glumeći u horor filmu, a kasnije se istaknuli u Hollywoodu kao glumci s A liste, koji su s vremenom ostavili horor za leđima (u davnim 70-ima, 80-ima ili 90-ima), nalaze se poznata imena kao što su: Jason Alexander u filmu „The Burning“, Jenifer Aniston u filmu „Leprechuan“, Patricia Arquette u kultnom serijalu „A Nightmare on Elm Street“ koja se kasnije pojavila u glavnoj ulozi meni inače odličnog filma „Stigmata“.

Isti serijal na veliko platno je izbacio i Johnny Deppa, koji se žanru odužio s par iznimnih uloga poput onih u filmovima: „The Ninth Gate“, „Sleepy Hollow“ i „From Hell“. Drugi slash kult „Friday the 13th“ na scenu je postavio Kevin Bacona. Leonardu DiCapriu mnogi i danas samo jedan film ocjenjuju lošim, a to je „Critters 3“. Čak i dva velika oscarovca (Tom Hanks i Jack Nicholson) karijeru duguju hororu („He Knows You’re Alone“ i „The Little Shop of Horrors“). No, nema smisla nastavljati ionako predug niz. Ja sam se odlučio za Josh Hartnetta. 

Njegova karijera započela je prije 11 godina filmom „Halloween H20: 20 Years Later“. Film baš i nije najbolji dio serijala, ali meni je uvijek drag za pogledati i to ponajviše radi LL Cool J-a, koji stvarno ima par vrhunski odrađenih sporednih uloga (konobar/kuhar u „Deep Blue Sea“). Uz Hartnetta se u filmu pojavilo još dvoje mladih glumaca koji, s današnjeg gledišta, imaju sasvim respektabilne karijere. Riječ je o Joseph Gordon-Levittu i Michelle Williams koja je čak dogurala i do nominacije za prestižnog Oscar-a i koju željno očekujemo u Scorseseovom „Shutter Island“. Hartnett je tako snimajući svoj prvi filmski uradak imao priliku stajati uz dvije legende horora Jamie Lee Curtis i Janet Leigh. Mala trivia vezana uz te dvije legende – legendarna Marion Crane (Janet Leigh) iz filma „Psycho“ je majka od Jamie Lee Curtis.  

Iste godine, samo četiri mjeseca nakon premijere „Halloween H20: 20 Years Later“ uslijedio je novi horor imenom „The Faculty“ s Josh Hartenttom u glavnoj ulozi. Rodriguezov film vrlo zanimljive radnje privukao je mnogo mladih zvijezda kao što su Elijah Wood, Clea DuVall, Shawn Hatosy; ali i par starosjedioca poput Roberta Patricka, Famke Janssen i Salme Hayek. Nakon toga filma činilo se kako žanr dobiva novog miljenika, no nakon toga film uslijedilo je gotovo 10 sušnih godina, a karijera se nastavila razvijati uobičajenim načinom klinaca koji su si hororom širom otvorili vrata Hollywooda. Uslijedile su suradnje s Coppolom, de Palmom, Rodriguezom, kao i dva blockbustera: „Black Hawk Down“ i „Pearl Harbor“. 

I kao što rekoh gotovo 10 godina kasnije, dio svojeg duga žanru Hartnett je vratio odličnim filmom o vampirima (s par nedostataka na kojima nećemo previše zamjeriti). Riječ je o filmu „30 Days of Night“ s budgetom od 32 mil. dolara, što je iznimno velik budget kada je riječ o horor filmu. Nakon odgledanog filma uvidio sam opravdanost budgeta, ali i izvrsnu glumu Bena Fostera kojemu apsolutno odgovaraju uloge brutalnih, blago poremećenih i nastranih tipova što je potvrdio već u nekoliko filmova. Sjećam ga se još iz filma „Get Over It“ koji je inače romantična komedija, gdje je bio apsolutna suprotnost onome što danas predstavlja. 

I konačno, evo onoga dijela koji me zaintrigirao – budget od 32 mil. dolara. To je budget za koji bi se moglo reći da je jako dobar za horor film, ali za ostale stvari koje se trenutno snimaju je sića. Počelo je tako što mi je fred bio u kinu i rekao da je gledao „G.I. Joe: The Rise of  Cobra“, a komentar filma bio je: „A čuj, film ti nije ništa posebno. Gluma je tako-tako, priča je slaba, nemam pojma koji k…. Dennis Quaid radi u tom filmu,…“ I nakon svega ovoga slijedi veliki obrat: „Ma odi svakako pogledat film, ako ništa drugo produkcija je vrhunska i specijalni efekti su jako dobro napravljeni, pa se zbog toga isplati pogledat.“ I, naravno, odem na Imdb, piše da je rejtano 5,9 ali i da je budget bio cca. 170 mil. dolara. 

Naravno da ne želim da mi netko kaže da horor ima lošu priču, pa da ga ipak odem pogledati, ali da mi kaže da su ulupali cca. 100 mil. dolara u horor film, definitivno bi htio pogledat kako to izgleda. Poanta je ta, da ako se sve već gore navedene zvijezde odluče snimiti horor koji ima dobru priču, i produkcija i efekti i sve ostalo bi bili nesumnjivo vrhunski, jer su ipak oni navikli na taj visoki nivo (big budget movie). Iskreno, smatram da je situacija trenutno jako dobra, da se horori snimaju više nego u zlatnom dobu 80-ih godina, a među mnoštvom loših i prosječnih filmova na površinu ispliva i poneki koji je vrijedan divljenja. Ukoliko se zvijezde, čije je karijere lansirao horor, odluče odužiti svaka s barem jednim filmom ili možda nekom suradnjom, bilo bi više horora vrijednih divljenja. Ako ništa drugo, barem bi rejting filma poguralo poznato ime, dobra produkcija, i sve što ide uz to. 

Josh Hartnett je vratio dio duga, a ostali,… Nadamo se najboljem!

Kolumnu je napisao Krešimir Vukelić.

Krešimir je rođen 1982. godine u Slavonskom Brodu. Od 2000. godine živi u Zagrebu. Po zanimanju je diplomirani ekonomist, a uskoro i magistar. Gledanje i kolekcioniranje filmova mu je hobi. Tjedno pogleda minimalno 10-ak filmova, a strast prema tome razvio je početkom 90-ih kada su mu dva kuma bili vlasnici videoteke. Omiljeni žanr mu je dakako horor.