Pred Božić uvijek desetak dana gledamo raznorazne tematske filmove, sa pokojim (personalnim) klasikom poput Christmas with the Cranks, koji je uvijek na repeatu. Ove godine smo otišli korak dalje i pogledali par cheesy modernih Xmas filmova rađenih za Lifetime, pa sam morao se bar malo resetirati i ispraviti prošlogodišnju nepravdu što još nisam pogledao Krampusa.
Obiteljski Božić sa proširenom obitelji u kojoj već ne baš idiličnu atmosferu dodatno poljulja dolazak Krampusa i njegove armije božićnih negativaca. Ova horor komedija počinje kao večer sa Griswoldima, a evoluira u zabavu koja smrdi na osamdesete. Čim osjetim to u filmu, već mi je sve bolje…
Makar je ime filma Krampus i djeluje da je riječ o jednom monstrumu, drago mi je da se otišlo korak dalje sa transformiranjem svih tih lijepih dječjih elemenata u one malo nakaradnije – igračke proždiru ljude, a vilenjaci izgledaju kao mini verzije ekipe iz Slipknota.
U filmu glumi čistava plejada faca viđenih iz raznih TV i filmskih komedija, makar Krampus osim toga što je “opuštenija atmofera” nije baš neka komedija. Osim odlične atmosfere, forte filma je taj oldskul štih koji je pojačan time da se praktički uopće ne koriste CGI efekti. Sve maske su “prave”, što meni automatski diže raspoloženje pri gledanju. Kada bi cjepidlačio spomenuo bi možda malo prestatičan izraz lica Krampusa, ali nećemo sada – jutro je nakon Božića…
Baš fora filmić… Btw, nisam ni skužio do sada, redatelj filma Michael Dougherty napisao je scenarij za brdo novih superhero filmova ala X-Men i Superman, a u žanru je poznatiji sa svojim prijašnjim filmom Trick’r’Treat.