Krešimir Vukelić u drugom dijelu svoje horror abecede kreće od Stephen Kingovog It, a dolazi do legendarnog Vincept Pricea. Prvi dio imate ovdje, a ako vas zanimaju Krešimirove prijašnje kolumne, pročitajte ih na ovom linku.
I – It. Taj film zaslužuje biti u ovoj abecedi zato što je ljudima koji su sada na pragu tridesete na neki način obilježio dio života, odrastanje. „It“ se kao serijal prikazivao prije gotovo 20 godina na TV-u nedjeljom u večernjem terminu, a ponedjeljkom je bio glavna tema ispred škole. Znam da su se svi užasavali tog klauna, i da ti nije bilo svejedno otići na spavanje nakon odgledane serije. Tko zna što se krije ispod kreveta?! Prije par godina sam naletio na taj film u videoteci i rekao sam sebi: „Zašto ne?!“ Film, pivo, čips i ja smo se zaputili kući i upustili u avanturu od 192 minute, i tek sad mi je jasno da nismo trebali. Pao mi je u očima (strašni klaun je izgubio ono nešto), ali mu ipak zahvaljujem na strahovima koje je prouzrokovao dok sam bio klinac. E, da… treba li uopće spomenuti da je film rađen prema knjizi Stephen Kinga?
J – Jackson Peter je sada poznato ime u cijelome svijetu, njegovi filmovi su poharali kino blagajne, a njemu stekli slavu i novac. Ipak, sve je počelo godinama ranije, gotovo 15 godina prije „Lord of the Rings“ dogodila su se dva vrhunska trash filma – „Bad Taste“, o zatim 5 godina nakon njega i „Braindead“ aka. „Dead-Alive“. Riječ je o dva kultna klasika, koje je uvijek zanimljivo pogledati, a na kojima su mu i danas mnogi zaljubljenici u horor zahvalni. Samo bi pozornost još htio skrenuti na odličan i poprilično zabavan film „The Frightners“ koji su ujedno i posljednji izlet Petera Jacksona u horor vode.
K – Karloff Boris. Ime govori za sebe. Lik koji je svim poznat kao filmski Frankenstein, isto kao što i njegovog kolegu, također pionira horor filma Belu Lugosia svi povezuju s Draculom. Iako je mrtav već 40-ak godina, njegove uloge žive i danas. Znam da ima puno ljudi koji ne vole i ne žele gledati stare filmove (prema ovom kriteriju njegovi se ubrajaju u prastare), ali oni spadaju u nešto što se danas slobodno može nazvati općom kulturom, i kao takvi su naprosto nezaobilazni. Ako je nekima odbojno upoznati se s filmovima i ulogama starim skoro 100 godina, sigurno su (možda čak i neznajući) imali priliku čuti Karloffa kako posuđuje glas u legendarnom crtanom filmu „How the Grinch stole Christamas!“ upravo Grinchu. Poruka neupućenima – horor nije počeo sa Alienom, Myersom i Freddyem, nego 50-ak godina ranije. Dajte i tim filmovima priliku.
L – Lewis Herschell Gordon, britanac koji je, moglo bi se reći, žario i palio u 60-ima nakon čega se povukao iz filma. Koliko mi je poznato, trenutno se bavi marketingom i uspješan je i u tom području. No vratimo se njegovoj ulozi u filmskoj povijesti, odnosno 60-im godinama u kojima je snimio 30-ak filmova, gotovo cijeli svoj opus. To, zapravo jedino plodonosno desetljeće njegove katijere, na pozornicu je izbacilo tri ultimativna hita: „Blood Feast“, „Two Thousand Maniacs!“ i „Color me Blood Red“, koji danas nose neslužbeni naziv „Blood Triology“. Ljubiteljima horor žanra poznato je da je on zapravo začetnik gore žanra, a također nosi i neslužbenu titulu „Godfather of Gore“.
M – Marshall Neil, jedan od osmorice članova „Splat Packa“. Riječ je o još jednom britancu u abecedi koji je za razliku od svog prethodnika još aktivan, a poučen prethodnim iskustvima mogu samo reći da nestrpljivo očekujem idući uradak. Moram priznati da za njega nisam ni čuo dok slučajno u videoteci nisam naletio na izvrsni „The Descent“ koji me naprosto oduševio. To me zapravo potaklo da malo proguglam glumce (odnosno glumice u ovom slučaju) i redatelja. Na taj način sam i došao do njegovog prvog filma, kojeg sam zahvaljujući torrentima skinuo još istu večer i pogledao. Vjerujem da je „Dog Soliders“ većinu, kao što je i mene, vrlo ugodno iznenadio.
N – A Nightmare on Elm Street ili onaj opaki naziv koji mi se više sviđa – Strava u ulici brijestova. Freddy Krueger, lik koji se obračunava s djecom u njihovim snovima, već nas više od četvrt stoljeća plaši i drži u napetosti. Riječ je o svjetski poznatoj franšizi koja je prihodovala tokom godina više stotina milijuna dolara i stekla hrpe obožavatelja, te stvorila alter ego Robertu Englundu, Freddy Krueger dakako. U mladosti obožavan serijal koji mi nije toliko puno izgubio na vrijednosti kako sam postajao stariji. Iako je svima prva asocijacija na taj film Freddy ili njegova rukavica meni je to pjesmica, odnosno brojanka, a svi znamo kako ona ide:
One two, Fredy’s coming for you,
Three four, better lock your door,
Five six, grab a crucifix,
Seven Eight, gonna stay up late,
Nine Ten, never sleep again.
O – Omen. Puno puta opisana horor trilogija (četvrti dio i curicu u obliku Damiena naprosto ne priznajem), čiju je priču 1976. godine na odličan način započeo Richard Donner kojemu je to do danas ostao jedni, ali zato hvale vrijedan, izlet u horor žanr. Dvije godine kasnije, redateljsku palicu preuzima Don Taylor (on mi je ostao u sjećanju zbog jako dobrog „The Final Countdown“), a mi gledamo malog Damiena kako odrasta, da bi ga u trojci personificirao Sam Neil, pod nadzorom Graham Bakera, neiskusnog redatelja. Nažalost, sudbina koja prati sve filmove u više dijelova (neizbježan pad kvalitete), snašla je i ovaj, ali i dalje je riječ o odličnom filmu jako dobre izvedbe i zanimljive tematike. Tu je još i brdo novinskih natpisa, protivljenja katoličke crkve u snimanju remakea, smrti članova filmske ekipe pod čudnim okolnostima,… Sve to pridonijelo je uspjehu i popularnosti ovog, meni iznimno dragog, filma.
P – Price Vincent. Mislim da su ime i prezime dovoljni, a oni koje zanima više imaju google, pa neka se snađu, a za one koji ne znaju o kome se radi – stidite se. Riječ je o apsolutnoj legendi horor filma, gotovo dva metra visokom liku sa specifičnom bojom glasa (za one koji nisu najbolje upućeni, neka poslušaju Jacksonovu pjesmu Thriller) i neuobičajenim šarmom te određenom dozom patetike koju unosi u likove koje je na besmrtan način utjelovio (najbolji primjer toga je „Tower of London“ iz 1962. godine). On je zajedno s Peter Cushingom i Christopher Leeom zapravo bio horor film od 50-ih do kraja 80-ih godina prošlog stoljeća. Glumio je u 50-ak filmova koji se ubrajaju u horor žanr od kojih bi izdvojio: „House of the Long Shadows“, „House of Wax“, „House on Haunted Hill“, „The Abominable dr. Philbies“ i za kraj jednu od njegovih posljednjih uloga koja je zapravo sporedna, ali je zato film vrhunski zabavan – „Dead Heat“. I za kraj rečenica iz Tim Burtonovog crtanog filma „Vincent“ (glas posudio – Vincent Price): „You’re not Vincent Price, you’re Vincent Malloy, you’re not tormented or insane, you’re just a boy.“
Kolumnu je napisao Krešimir Vukelić.
Krešimir je rođen 1982. godine u Slavonskom Brodu. Od 2000. godine živi u Zagrebu. Gledanje i kolekcioniranje filmova mu je hobi. Tjedno pogleda minimalno 10-ak filmova, a strast prema tome razvio je početkom 90-ih kada su mu dva kuma bili vlasnici videoteke. Omiljeni žanr mu je dakako horor.