Film otvara pogled iz perspektive ubojice na tipičnu plavu (sisatu) britanku koja nekoj obitelji čuva djecu. Odlazi na gornji kat i odlučuje se baciti pod tuš. Ubojica ulazi u kuću, te polako sa hladnim oružjem u ruci kroči prema kupaonici. Otvara vrata i u Psiho maniri naprasno povlači ceradu od tuša dižući poveću nožetinu. Bejbisiterica se naglo okreće i kada očekujemo njen urlik, oči joj se zakrvave te ona vadi dve nožine i ona ubija tipa koji joj je sekundu ranije namijenio istu sudbinu.
Film se šalta u zgradu nekakve posebne psihijatrijske ustanove za najokorjelije serijske ubojice. Jednoga dana cijela se ekipa manijaka budi i shvaća da im je zgrada potpuno oronula, vrata ćelija su im odključana, a čuvara nigdje. U početnom šoku pokušavaju pobjeći kroz vanjska vrata, ali se prvi najhrabriji vraća nakon sekunde poputno zaleđen. Koji kurac se zbiva? Nemaju pojma, ali odjednom jedan po jedan počinju krepavati.
Film zapravo ima iznimno solidnu ideju, koja se kad upalite moždane vijuge može shvatiti iz imena filma – plava “ženskica” iz uvoda jer zapravo duh koji ubija ubojice na isti način kako su se oni riješavali svojih žrtava. Stvarno dobra ideja, ali osim tih scena makljaže, film je zamorno dosadan. Zatvoren prostor, X likova i konstantne međusobne diskusije. Kraj ima nekakav twistić koji daje kao nekakav posebno obol na cjelokupnu ideju, ali sve u svemu jedva sam čekao da se film izvrti.
1 comment
AHAHAHAHAHAH LUDILO!!