Ju-on: The Curse (2000)

Nedavno je The Grudge 2 je u Americi osvojio prvo mjesto na box officeu. Serijalu očito ide dobro, pa možemo očekivati još jedan amerikanizirani nastavak, dok je u planu i treći u japanskom serijalu. Većina ljudi misli da su jedini predstavnici Ju-on serijala slijedeći: Ju-on: The Grudge, Ju-on: The Grudge 2, The Grudge i The Grudge 2 (dva zadnja su američki rimejkovi japanskih filmova). E pa situacija je malo drugačija – i japanski Ju-On filmovi su zapravo rimejkovi…

Naime, Takashi Shimizu, čovjek koji stoji iza svih spomenutih filmova, par godina prije Ju-on: The Grudge snimio je dva niskobudžetna straight to video filma – Ju-on: The Curse i Ju-on: The Curse 2. Kada se gledaju svi Ju-On filmovi, imao sam prilično čudan tajmlajn gledanja, koji ide ovako: peti-treći-četvrti i sada prvi “dio”.

Ju-on: The Curse počinje sa učiteljom koji se zabrinjava zašto mu mali Toshio više ne dolazi u školu. Odlučuje se otići kod djeteta doma, te nalazi malog dječaka prilično natučenog i krvavog. Kako smo i naučili prateći ovaj serijal, u igri je prokletstvo, koje je startalo sa smrću maloga dječaka. Svi koji imaju nekakve veze sa kućom, polako počinju umirati.

Ovaj film je baš tipičan primjer low-budget filma. Gluma je osrednja, na mahove čak i loša, nema previše vizualne akcije, interijeri nekakvih prostora poput škole i firme su doslovno skrpani u nekim iznajmljenih stanovima.

U nekim scenama Shimizu je čak dobro odigrao karte omanjeg budžeta, recimo kada policija dolazi do izkasapljenog leša te im doktor u posudici pokazuje nečiju iščupanu čeljust. Mi to očito ne vidimo, ali si u glavi pokušavamo zamisliti. U zadnje vrijeme sav taj gore nam je uvijek stavljen pred oči, izgubili su se ti trenuci kada si morao staviti maštu u pogon da si predočiš neke detalje.

Glede detalja koji su obilježili ostale nastavke, Toshio na veliko mijauče, dok mu se majka vidi u samo dvije napadne scene. Film nema previše “scareova”, ali oni koji su nam prezentirani su sasvim zadovoljavajući. Shimizu je definitivno odigrao sve karte dobro, te je sa malim budžetom napravio prilično zadovoljavajuće djelo.

Jedna vrlo važna stvar koju moram spomenuti je radnja. Mislio sam da je Ju-on: The Grudge doslovni remake ovoga filma, ali zapravo uzela se osnovna ideja, par “kolosalnih” scena i to je to. Ovdje je recimo Toshiev otac živ, potpuno poremećen, i brutalno ubija učiteljevu ženu, kojoj iz utrobe uzima nerođeno dijete. Prilično je bolesna scena koja se na ovo nadovezuje – otac u svom manijakalnom zanosu u torbi nosi fetus, i tu torbu luđaćki razbija po zidovima, šutira je po podu itd.