Tim znanstvenika odlazi u Švicarske Alpe u potrazi za ostacima neandertalca čiju su lubanju pronašli u arhivama profesora antropologije. Lubanja prikazuje nekakve malformacije, a kada saznaju da je stara samo par stotina godina, shvaćaju da u naletili na važan kotačić u teoriji evolucije. Dakako, ono što je živilo pred petstotinjak godina u Alpama ima i svoje vrlo živuće potomke.
U jednom od zadnjih napada na Amazon.co.uk, naručio sam i Huma(i)ns, posebice radi solidne najave i toga što pokušavam skupiti sve ove nove euro horrore. Po informacijama na forumu, ljudima film nije previše sjeo, ali nije mi zasmetalo da ga pogledam. Kakve stvari gledam, pa zašto ne probati nešto europskog horrora?
Film stvarno nije neka sreća, makar traje kojih osamdesetak minuta, djeluje kao da ga se moglo skratiti za pola. Nakon zanimljivog uvoda, priča kreće nizbrdo (doslovno) nakon nesreće u Alpama i prvim dodirnim točkama sa plemenom modernih neandertalaca. Usput nesreća sa automobilom je odrađena kao u nekom lošem SyFy filmu, a i nije pretjerano dobro objašnjeno da se nisu vrlo brzo mogli vratiti nazad na cestu. Nema tu neke napetosti, a do prve prave akcije treba pričekati kojih četrdesetak minuta uglavno potrošenih na beskrajno pričanje.
Režiseri filma Jacques-Olivier Molon i Pierre-Olivier Thevenin po profesiji su stručnjaci za specijalne efekte, ponajviše makeup, tako da su te stvari odrađene na vrlo visokoj razini. Izgleda neandertalaca je dosta dobar, makar na trenutke mi njihov koncept u globalu vuče na Wrong Turn kanibale (“grunge” izgled, ponašanje, grupni lov itd.).
Sviđao mi se ubačaj ljudskih “čuvara” grupe, ali i je i taj dio ofrle riješen. Nije uvjerljiv momentalni prekid višestoljetnih veza između dva klana, tako da sve izgleda kao da je pobacano samo da bude nešto više kasapljenja. Mah, sve u svemu, razočaranje od filma.