Hellroller (1992)

Zanemarite film, ali obavezno pročitajte ovaj intro. Nakon što su mu majku prostitutku napastvovala i brutalno ubila sijamska braća, malog Eugena bacaju na pod i ostaje doživotno vezan uz invalidska kolica. Sada, u svojim ranim tridesetima, Eugene je beskućnik kojega okolo fura žena za koju je do tada mislio da mu je majka, ali otkriva da mu je ona zapravo teta. Usred bijesa, nemoćni Eugene upoznaje veoma snažnog, ali retardiranog klošara i njih dvoje se zajedno uroćuju u tim “manijakalnih” ubojica.

OMFG, već se sada pitate koliko mi letvi u glavi fali da gledam ovakva sranja. E pa, kada na IMDBu naletiš na film sa slijedećim taglineom, jednostavno nemožeš preskočiti – “He’s got a wheelchair and an attitude… He’s turning the streets of L.A. into a morgue!”.

Film je snimljen ranih devedesetih u iznimno amaterskim uvjetima., sa lošim glumcima, ali je očito da im je sve bila samo dobra zajebancija. Ili zajebancija ili je netko sve ovo spomenuto plus verziju “Kuma” kao beskućnika shvaćao kao pravo pravcato filmsko remek djelo.

Uz sve loše strane filma, nažalost nemogu ni pohvaliti gore ili nekakvu dobru akciju – niti jednog ni drugog nema jer kada se dolazi do nekakvog ubojstva, imamo prilike vidjeti neki mega loši fade-out efekt i to je to. Uz ovakvu mindless debilanu dakako da ima i čestih pojava sisa – doslovno usred filma na par mjesta imamo prilike vidjeti striptiz koji bi lokalni poštar odradio na 200x višem nivou. O majko, kakav “film”…