Lik iz naslova je bivši američki vojnik koji se sa PTSP-om ne može snaći u normalnom životu. Napušta ga djevojka, šef mu daje otkaz, a on što će drugo – krene u makljažu nevinih teenagera.
Grupa mladeži od kojih bar 50% ima desetak godina više od teenagerskog doba, odlaze u napuštenu bolnicu na igru paintballa. O dotičnoj bolnici kolaju svakojake misteriozne priče, što ekipi produbljuje gušt za igrom u tom prostoru. Dakako paintball je potpuno sporedna stvar, budući da se društvance odmah baci na opijanje i partijanje, a sise (plastika deluxe) se izbacuju svakih minutu i pol.
Hazard Jacku se ne sviđa da mu netko smeta dok on tamo muči svoju prvu žrtvu, pa kreće u rješavanje “mladeži”. Njuška sama po sebi izgleda ok, maska za zavarivanje, razno oružje, a tu je i glasanje poput napaljenog medvjeda?! Gotovo sva, ako ne i sva ubojstva su napravljena izvan kadra, što je čudan odabir za ovakav tip filma kojemu pokoja gore scena može biti jedini adut.
Potpuno glup, bespotreban i bezvezan film – nešto tipično za modernu mas-produkciju direkt na DVD horora.
Ono što je najazanimljivije vezano za ovaj film uopće nema veze sa samim filmom. Naime redatelj/scenarist ove bedastoće je David Worth, čovjek koji je davne 1989. režirao Kickboxer sa Jean Claude Van Dammeom. Uz to, zaslužan je i za animal attack šrot-fest Shark Attack 3: Megalodon (2002).