Halloween II (2009)

Prije par minuta vratio sam se iz Cinestara gdje sam sa par kompadrea pogledao toliko “očekivani” nastavak Rob Zombievog rimejka Halloweena. Želio bi se već u drugoj rečenici ispričati istim tim momcima što sam ih uopće pozvao da idu u kino. Iz proklete dvorane smo izašli sa takvim raspoloženjem da bi mi čitanje Rata i Mira na bugarskom sada pružalo orgazmički izvantjelesni osjećaj. Hvala Rob Zombieu što me uspio toliko dokrajčiti i umrtviti da mi jedino preostaje potrošiti ovaj paket Turborga Green. Film je kao što i sakmi primjećujete ODLIČAN… NE.

Ne tajim da mi Halloween remake nije nikako sjeo – makar na sajtu nisam ništa o njemu pisao, čak sam ga neki dan išao odgledati da vidim jel nakon drugog gledanja bolji. E pa nije bio, ali želim još osim svih extrasa poslušati i Zombiev audio komentar i tek ću se onda odvažiti da film recikliram i smjestim ga na ovaj sajt. Kada ti se prvi dio ne sviđa, nemaš nikakva očekivanja za nastavak, ali ljudi moje – prema Halloween II, remake je produkt genijalnog uma, savršeni primjerak definicije filmskog remek djela. I ne, ne karikiram, vjerujte mi, stvarno to mislim.

Mislim da ću svoju mržnju prema filmu najlakše opisati rascjepkajući ga u detalje:

Michael Myers: Div svih divova, ogromna živina kakvu je Zombie stvorio prije par godina. Prije gledanja, potpuno zaboravite na dobrog starog Myersa, ovdje nam u igru dolazi bradati beskućnik koji se očito hrani zaklanim životinjama. Sa sobom nosi maskicu, koju stavlja tek nakon interkacije sa majkom, što je već druga priča. Vizualno, Myers bez maske (a ima ga dosta u tom formatu) je slika i prilika Robu Zombieu. Bez pretjerivanja, vidjeli ste već neke slike iz filma, Zombie je uspio toliko iz egotripati da je od poznatog nam horror lika stvorio “napredniju” verziju sebe.

Mamica, prijašnji ja i bijeli konj: Nakon sprdancije koju smo imali i na sajtu i forumu oko pojave bijelog konja, neugodno me iznenadilo to što se jebeni konj i mrtva majka toliko potenciraju da ih skoro svakih 5-6 minuta ubacuju u kadar. Dobri stari Halloween Myers koji je killing machine, ovdje je, najblaže rečeno mamin dečkić koji poslušno gleda viziju svoje mrtve majke, koja mu praktički naređuje u životu. Jebga, očito je zato frustriran… Zombie, znam da ti je ova koka žena, cura, priležnica šta već, ali svaka njena pojava dok za rukicu drži mladog Michaela je parodična i očajna.

Laurie Strode: Scout Taylor-Compton je uspjela sa nemogućom misijom – u dvojici je još iritantnija nego u “originalu”. Baš sam je kroz par debilnih filmova zamrzio, te njeno plakanje i preglumljivanje dodatno ubija po default loš film. Moram joj odati priznanje u dvije stvari – nije tipično zgodna kako bi očekivali u bilo kom filmu, izgleda potpuno obično, što daje ajmo reći mali dašak realnosti. To se još više isticalo u jedinici, gdje je vizualno dosta ličila na mladog Myersa. Btw, glumac za juniora je promijenjen – ovaj nema nikakvo ludilo u očima kakvo je imao Daeg Faerch.

Priča: Ništa posebno, imalo je malo potencijala da vidimo kako ide život godinu dana nakon Michaelove “smrti”, ali vrlo brzo film postaje samo poligon za dvije stvari – vizualno izrkavanje Roba Zombiea (koje i nije toliko negativno, čak naprotiv) i klasičnu stalk’n’slash pričicu gdje se ovaj šetucka lijevo desno i kolje sve po spisku.

Brutalnost: Iskreno vjerujem da je brutalnost u filmu istinska početna stavka oko koje je Zombie slagao ovaj film. Ono što bi stari Michael, ili bilo koji horror negativac riješio u 2-3 poteza, Zombiev Myers elevira za bar 200%. Konstantno kolje, para, ubija, gnječi – film je pošteno brutalan i u ovome bi netko mogao uvidjeti najbolji dio filma. Meni iskreno to pretjerivanje uz mega audio nabrijavanje kasapljenja i nije nešto posebno – već viđeno u skoro svim novijim torture porn i wannabe torture porn filmovima. Uz par obećavajućih scena, neki najbrutalniji close-upovi su izgledali previše gumeni, moglo je i to bolje se osmisliti.

Dr. Loomis: O majko moja, dobri stari Donald Pleasence se zasigurno okreće u grobu. Lik Dr. Loomisa ovdje je…. neznam…. bez riječi sam. Toliko očajan, negativan, glup i debilan lik – Loomis je uvijek bio poseban, ali do sada nisi nikada mogao reći da ti je bilo koji od ona 4 glupa Teletubbiesa bog simpatičnosti prema novom Loomisu. Katastrofa, jednostavno morate pogledati da vidite kakav je Loomis u Zombievoj viziji.

Telepatije, vizije i etc: OMFG, ranije u originalnom serijalu bilo je nešto telepatije, ali ovaj tip vizija gdje se Laurie u brvnari nalazi u društvu sa majkom, Myersom i mlađom verzijom Myersa u isto vrijeme – užas. Jedino lošije od ove blasfemije je finalno pojavljivanje konja…

Kada sam izašao iz kina osjećao sam se umrtvljeno, uspavano, dosadno. Stvarno, ali stvarno horrorima dajem brdo šansi, dok nešto gledam sa prijateljima i drugi se počnu zajebavati ili ismijavati, ja šutim nadam se boljemu, ali u Halloween II bar 10 puta sam pomislio da bi najsretnije bio kada bi film sada završio ili kada bi mogao biti jedan od onih koji usred filma iz protesta napuštaju kino.

Halloween II je prava strava i užas…