Krug odabranih još od pedesetih zna za postojanje Godzille i sličnih mega živina. Testiranja nuklearnih bombi nakon drugog svjetskog ratasu zapravo su bili neuspješni pokušaju ubijanja istih. U devedesetima, doktor Joe Brodu (Brian Cranston) radi kao vodeći inžinjer u japanskoj nuklearnoj centrali. Prati određene vibracije i shvati da nešto nije u redu, ali istog dana dolazi do “potresa” i centrala se raspada. Prilikom katastrofe umire mu žena i ostaje sam sa sinom. U trećoj “eri” filma, ovoj sadašnjoj, sin Brody pripadnik je američke vojske i stručnjak za demontiranje bombi. Dobiva poziv iz Japana da mu je otac uhićen pri provali u područje karantene, gradića uz nekadašnju nuklearnu centralu. Ćaća djeluje lud, ali saznajemo da iza vibracije i zvučnih signala, koje je ponovno detektirao, stoje natprirodno veliki monstrumi.
Filmu treba malo da se pokrene, pogotovo jer su se scenaristi zalaufali da naprave jedan novi Godzilla početak, nešto što je nakon ovog vikenda zagarantiralo snimanje niza modernih Gojira nastavaka. Vjerojatno ste upućeni sa pojavom Godzille u kinematografiji, od kultnih Toho filmova iz sada već davnih pedesetih godina prošlog stoljeća, do moderne amero-varijante koju pamtim po pjesmi Puff Daddya i tome što film odjednom postaje nastavak Jurassic Parka.
Najnovija verzija Godzille uradak je redatelja Garetha Edwardsa. Još 2010. godine bio sam na FrightFestu u Londonu gdje se premijerno prikazao njegov film Monsters. Već tada su ljudi brujali o njegovoj budućoj zvjezdanoj karijeri, a ja sam u recenziji zapisao sljedeće: “Monsters je fantastično sniman, a pogotovo kada znaš da i nisu imali neki pretjerani budžet jednostavno moraš skinuti kapu gospodinu Edwardsu koji ne samo da je napisao scenarij i režirao, nego je i sam zaslužan za specijalne efekte. Za film se vizualno komotno može reći da ima izgled holivudskog blockbustera.” Čovjek je uzeo stvar u svoju ruku i napravio vrhunski film pun napetosti, ljudske drame, a i monstrumi nisu bili za baciti. Redatelj sa “monstruoznim” iskustvom, dobio je Godzillu – ne može loše, jel?
Negativci u ovom filmu su M.U.T.O. kreature, živine koje izgledaju kao nekakvi crossover između krpelja, žohara i čega već ne. Dvije takve poveće individue kreću prema Americi (a gdje drugdje), da okote svoje mlade, ali iz treće strane dolazi Godzilla kojemu su spomenuti smrtni neprijatelji. Tri živine uzrokuju poveći kaos u San Franciscu. A kada će u igru Mothra? :) Fanovi će pri početku filma naći posvetu ovom divovskom moljcu. Kao što sam rekao nastavak je već najavljen, vjerujem da ćemo kroz sljedećih par godina vidjeti uskrnuće nekih kultnih kaiju monstruma.
Film je apsolutno klasični blockbuster, nešto što je odlično za pogledati u kinu, posebice kada želiš odmoriti mozak gledajući rastur specijalnih efekata. Na tom planu film rastura, vjerojatno je 95% budžeta otišlo na efekte koji su u velikoj većini situacija dosta dobri. Sam Godzilla se onako tutta forza pokazuje samo nekoliko puta u filmu, veći je fokus na krpeljaste M.U.T.O.-e, ali ako ste gledali spomenuti Monsters to je i očekivano. Lagano se diže atmosfera, Godzilla je prisutan, a onda u završnom obračunu gloriozno izlazi na otvoreno, sa brutalnim (Jutarnji List mi je u zadnjih par godina ubio ovu riječ) urlikom i bljuvanjem vatre. Vizualni izgled Godzille je perfektan!
Ovakvi unaprijed sigurni kino hitovi sa katastrofičnim predznakom su mi svi isti, ne propituješ scenarij, ne razmišljaš o logici, ne čudiš se neizmjernom herojstvu glavnog lika, ne baviš se analizama viđenog – mozak na pašu i uživaj u padajućim neboderima, rušećim zrakoplovima, hranjenjem nuklearnim bombama itd. Poanta ovakvog filma je zabaviti gledatelja, a Godzilla to i čini.