Frankenstein Reborn (2005)

Generalno nisam baš pretjerani fan filmova o Frankensteinu. Mislim što imaš tu novoga smisliti – uvijek je doktor u igri, njegova kreatura, glavni ženski lik i countless količina kadavera. Mislim jedino da je onaj Frankenstein sa De Nirom (ispravite me ako griješim), pokušao reinventati malo cijelu priču sa nekim futurističkim forama (još jednom ispravite me ako griješim, ovaj film nisam gledao od kada je izašao makar ga imam negdje na DVDu – kupih ga tijekom poslovnog puta u Barceloni, na kiosku za samo 2 eura). Jedino pozitivno glede Frankija su mi davna davna sjećanja na totalno old school “Abbott and Costello Meet Frankenstein” i na par stripova koji su izlazili u Jugi u sklopu časopisa Horor.

Ovaj film je modernizirana verzija gdje doktor Victor Franks (lol), briljantni neuro-nešto doktor koji pokušava oživiti mrtvo tkivo sa nekim mini neuro transmiterima koji se uštrcaju lešu u krv. Cijela situacija završi loše, pa monster počinje ubijati okolo. Film je imao potencijala jer je pokušao izaći iz nekih okova Frankensteinovskih filmova i autori su pokušali prepričati priču gledanu kroz isprekidane vremenske intervale. Spomenuh u istoj rečenici dva puta riječ “pokušati”, pa je očito da je finalni proizvod razočaravajući. Uz priču koja je bila relativno ok, film su zasrali kreatori putrajući sadržaj sa svakojakim klišejima koji bi trebali privući po njima modernog gledaoca horroa (čitaj: drkadžiju) – par full zgodnih cura koje su vrhunski specijalisti za neurokirurgiju i dakako imaju jednu podužu lezbijsku scenu, ponavljanje istih scena po 3-4 puta (80% radnje se odvija iz priče zatvorenoga doktora, ali su malo pretjerali sa istim scenama), te vizualnog masturbiranja montažera filma koji kod svake gruesome scene radi efekt koji izgleda na trenutak kao da je netko fotografirao događaj. Pozitivne strane filma su dobra gluma (i akcent) doktora Franksa i dobri ne-CGI efekti.