Final Destination 3 (2006)

Dok je ovaj film imao svoja prikazivanja po američkim kinima, ja sam se taman našao na Floridi. Usred Universalovog zabavnog parka nalazi se veliko kino, pa sam taman htio spojiti dvije vrlo cool stvari. Prva je to da obožavam vlakove smrti (u daljnjem tekstu rollercoastere), kojih je u Universal Studios bilo 3-4, ali ono baš jebeno bolesnih. Druga stvar je to da je u kinu na matineji bio baš Final Destination 3, film kojeg otvara mega nesreća baš na rollercoasteru. Razmišljao sam prvo pogledati film, viditi tu boleštinu od nesreće, pa se onda direktno zaletiti na Dueling Dragons – adrenalinski napumpan rollercoaster, na kojemu u jednom trenu dva rollercoastera prolaze na udaljenosti od pol metra. Inače imam tendenciju spajati ovakve kombinacije, npr. kada bi imao zubobolju, u DVD player bi uvalio horror znakovitog imena “The Dentist”. Nažalost, tajming Final Destination 3 mi nije nikako pasao uz slobodno vrijeme, pa sam tek imao vremena za “Slither” i novi “Hills have eyes”.

Ako ste gledali jedan od prijašnja dva filma u ovom serijalu, znate što možete očekivati. Modus operandi je potpuno isti – skupina mladih ljudi radi “premonitiona” (vizije ili kako već) u zadnji tren spašava živote pred mega katastrofom. Kako su oni zapravo trebali poginuti, smrt ih naknadno počinju ubijati jednog po jednog redoslijedom kako su ranije morali umrijeti. Na IMDBu sva tri dijela imaju dosta dobre ocijene, (1-6.4, 2-6.2, 3-6.1), dok su kritičari trojku sasjekli na komadiće. Može se primjetiti da su negativne kritike došle najvjerojatnije samo radi toga jer “Final Destination 3” ne donosi ništa novo, film se vrti po apsolutnom istom obrascu kao prošla dva.

Prvi dio je legendaran, ideja je tada bila iznimno originalna, te su autori kreirali prilično kvalitetan film. Drugi dio mi se svidio tek nakon drugog gledanja, tada kada sam shvatio da je taj nastavak (a sada vidim i treći dio) fokusiran samo na jedno: kako što bizarnije ubiti skupino teenagera. I to je to, to je cijela filozofija, ako vas zanimaju gruesome smrti, koje dolaze kao rezultat niza, na prvi pogled, nevezanih događaja, “Final Destination 3” je way to go. Ja spadam u ovu grupu, pa će mi najverojatnije i “Final Destination 666” (fantaziram u budućnost) biti sat i pol čiste zabave. Sve smrti su odrađene prva liga. Do sada mi je bila top smrt žene koja dobije cijev u glavu negdje pri kraju “Final Destination 2”, ali u trojki imamo jedan very nice killing sa pištoljem za čavle. Doduše ove spektakularne količine krvi i kasapljenja će na koji trenutak djelovati malo over the top kompjuterski izgenerirane, ali jebiga, jebeno su zabavne.

Ako gledate film malo dublje, naći ćete blesave rupe u priči, iritirajuće repetitivne scene, predvidljivost etc… Ali zašto uz sva ta mega ubojstva očekivati genijalnu priču? Why, why, why??? :)))