Dennis ima savršen posao, perfektnu obitelj, sve pic-pic, ali mu jednog dana sudar sa drugim automobilom mijenja perspektivu. U nekom polusvijetu gdje bi trebao vidjeti bijelu svjetlost pristupa mu čovjek iz drugog auta koji je završio u istoj situaciji. Makar misli da je gotov, Dennis se vraća u svijet živih – ali nažalost u krivo tijelo – ono čovjeka kojega je upravo upoznao. Dodatni zajeb je to što je ta druga osoba sasvim slučajno serijski ubojica sa više od dvadesetak žrtava za sobom. U šoku otkriva da je došlo do potpuno zamjene “identiteta”, te da se manijak, sada u njegovom tijelu, udomaćio u obitelji…
Ovu po ideji ne previše originalnu epizodu režirao je Ronny Yu (“Bride of Chucky”, “Freddy vs Jason”), kojega je dosta ljudi radi osobnih preferenci već unaprijed “osudilo” za sudjelovanje u reinkarnaciji majstora horrora. Mogu reći da sam se nakon par dana gledanja generalno loših epizoda Freddy’s Nightmares sa guštom upustio u treći dio NBC-evog “Fear Itself” serijala. Neznam dali je to radi tog “šrot” utjecaja, ali “Family Man” mi je bila sasvim OK epizodica.
Casting mi se sviđao, te je korak rasplitanja radnje potpuno pravovremen, dok su neke negativnije strane primjetne gledajući scenaristička pera. Tu posebno mislim na Dennisa u ubojičinom tijelu koji ne govori 100% o tome da on nije ta osoba, već se sa odvjetnikom ubacuje u neke bedaste razgovore vezane za prošlost pravoga ubojice. Ta zamjena između savršenog čovjeka i serijskog ubojice djeluje dosta dobro iz dvije perspektive – uvijek je zanimljivo gledati nepravednog čovjeka kako pokušava izaći iz gabule, a sa druge strane imamo neke odlične dijaloge gdje (iskusni) ubojica-turned-obiteljski čovjek svojoj “ženi” objašnjava da dobro ne pazi djecu jer ima svakakvih ljudi u svijetu.
Makar ova epizoda nema baš ni 10% dodira sa horror žanrom, zadovoljan sam kako evoluira “Fear Itself”. Na nekoliko sajtova sam čitao izrazito negativne ocijene, ali stvarno ne kužim u čemu je stvar. Serija uopće nije loša, baš je onako solidna, sredina neka – posebno za TV seriju sa horror elementima.
Usput, odličan kraj…
3 comments
Slažem se sa tvojim stavom – zabavna epizoda.
Pa ima ono razlike između Master of horor i ove serije. Ove epizode iz fear itself su više dinamičnije, pomalo nedorađene (mislim, moglo se više toga napraviti). S obzirom na kraće trajanje, radnja je dosta brza, gledljiva, a ne kao što je bio slučaj s podosta epizoda kao pelts ili imprint. Ali zar će baš u svakoj epizodi uvijek biti sličan završetak? Ono, kao u stilu serije Na granici mogućega…
Kako stvari stoje – da ;) To je taj format, TV 45 min, baš žudi za nekim “posebnijim” endingom.