Don’t Look Now (1973)

Donald Sutherland i Julie Christie glume bračni kojemu se na početku filma događa tragedija. Prilikom igre u dvorištu njihove ladanjske kuće, curica se utaplja. Otac osjeća da nešto nije u redu, trči prema jezeru, ali nalazi svoju kćerku mrtvu. Radnja se seli u bližu budućnost, gdje su se John i Laura Baxter preselili u Veneciju. John se tamo bavi restauracijom stare crkve i bračni par se napokon uspio smiriti od velikog šoka koji su doživjeli.

Idilu prekida jedan slučajni susret u restoranu, gdje Laura primjećuje da je dvije žene konstantno gledaju. U razgovoru sa njima, jedna od te dvije žene, govori da nisu gledali nju, već njihovu djevojčicu koja je sjedila do svoje majke i smijala se. Laura ostane frapirana te se onesviješćuje. U daljnjem tijeku filma isprepliću se tri teme, pokušaj normalnog života, potraga za mogućnosti kontakta sa duhom svoje kćeri i misterioznim valom ubojstava u staroj jezgri Venecije.

Spomenuti duo velikih glumaca, Donald Sutherland i Julie Christie, su u svojim ulogama savršeni. Način snimanja je predivan, te se potpuno uspijeva iskoristiti šarm stare Venecije u kompletu sa misterioznim događajima poput duhova, predviđanja, pa čak i tipičnih talijanskih giallo elemenata.

Nakon skoro pa 2 sata koliko ovaj film traje, konstantno se zapitkuješ o tome što se zapravo događa, a kada se odvrti zadnja scena moraš krenuti u mod heavy razmišljanja da pohvataš, ili bar pokušaš pohvatati sve konce. U globalu meni je film bio OK, ali ništa posebno, posebice radi spore i konfuzne priče.. Gledam na IMDB stranice i stranice debata i izgleda da film u svakom svom djeliću ima možebitnih tragova koji objašnjavaju poantu filma.

Usput, 2007 godina nam donosi remake ovoga filma. Another one bites the dust.