Death Kappa (2010)

Film Death Kappa je moderni povratak japanskim filmovima sa mega monstrumima. Mlada neuspjela pjevačica vraća se u svoje rodno mjesto i gleda kako pred njom pijani teenageri autom gaze baku koja ju je odgojila. U svom zadnjem dahu baka joj govori da mora čuvati Kappu. E sada, što je Kappa? Najjednostavnije rečeno, mali demon koji liči na kornjaču, obožava hrvanje i hrani se krastavcima. Sada u priču ubacite unuku ludog znanstvenika, amfibio-ljude, detonaciju nuklearne borbe i dobivate Death Kappu.

Film sam se potrudio pogledati do kraja, ali sam iskreno bar trećinu premotavao jer sam vidio da nema nikakve poante potrošiti punih 80 minuta na nešto ovako bizarno. Već od prvih diskusija i događaja nakon što auto zgazi babu uvidio sam da je ovo jedna od onih azijskih ludorija gdje te gotovo ništa ne može šokirati. Kappa je čudovište napravljeno od najjeftinije gume, te nakon što vidiš njegovu fascinaciju krastavcima i par borbenih judo pokreta možeš ili prestati sa gledanjem ili s čuđenjem izdržati do kraja.

Kada djevojku i Kappu otima elitni tim koji radi za munjenu unuku japanskog ratnog znastvenika (čiji mumificirani leš fura okolo u invalidskim kolicima), film odlazi korak dalje. U “zabavu” se ubacuju polju ljudi/polu ribe koje bace jedan kečerski match sa Kappom. Stvari eskaliraju kada ludara grune atomsku bombu, te Kappa i jedna ova beštija postaju ogromne živine koje se u manirama Godzilla filmova moraju boriti u kartonima sagrađenom megapolisu.

Meni ovakve stvari ne prolaze, tko zna, možda će među vama naći svoju publiku… Btw o filmu sam ranije pisao, trailer pogledajte ovdje.