U studenom prošlog mjeseca naletio sam na informaciju o novoj žanrovskoj seriji Dead of Summer. Riječ je o produkciji ABC-a iza koje stoje kreatori (vjerojatno) popularne serije “Once Upon a Time”. Inicijalno se spomenulo da će se u seriji miješati horor žanrovi, pa je bilo diskusije dali je riječ o slasheru ili nečemu natprirodnom.
Radnja je smještena u 1989. godinu i pratimo otvaranje ljetnog dječjeg kampa. Fanovi slashera ili barem oni koji imaju iole horor predznanja u ovom bi osjetile primjese slashera, ali sudeći po prve dvije epizode stvarno je riječ o nekakvom crossoveru svega i svačega.
Za sada su izašle te dvoje epizode, a koliko vidim u prvoj sezoni bi trebalo biti 10 komada (neka me netko ispravi ako griješim). Početak je klasičan, da klasičniji ne može biti – desetak mladaca, svatko sa svojom “pričom” postaju voditelji u kampu. Kamp kao kamp u hororu ima svoju pozadinsku priču sa kojom smo upoznati u uvodnim scenama – mještani love i ubijaju Tall Mana (Tony Todd), čudnu pojavu koja mirno svira klavir dok leševi njegovih žrtava plivaju u obližnjem jezeru.
Prva epizoda mi je protekla u razmišljanju da bi ovo bilo čak solidno u formatu horor filma, ali razvlačiti hororične događaje sa X mrtvaca u jednom prostoru poput kampa biti će težak zadatak. Fokus “straha” je na scene cimanja na kakve smo naučeni u žanru i koje su po meni nekakvo dno. Tzv. red herring scene opetovane su i konstantno bi se kao trebao pitati što ovaj lik zapravo želi, koja mu je pozadina itd.
Sapuničastost u seriji je na visokoj razini i na trenutke me podsjećala na seriju Harper’s Island, koja je ipak bila za nekoliko koplja iznad. Ovdje ima brdo stvari koje su mi smetale i koje daju naznaku da će se scenaristi gubiti u pretjerivanju sa objašnjenjima za začkoljice koje konstanto moraju ubacivati budući da je riječ o seriji a ne devedesetminutnom filmu.
Dead of Summer se dešava u osamdesetima, a jedna od većih mana mu je to što te osamdesete izgledaju patvoreno, umjetno. Tijekom gledanja par puta sam zaboravio uopće da se ovo dešava u nekom drugom dobu, pa sam se čudio tipa frizurama u nekim situacijama. Po meni su dosta loše ocrtali štimung 80tih, nije dovoljno samo ubaciti neki loš komad robe, stari kompjuter na stolu u pozadini, ultrapretjerano loše plave naušnice na glavnu glumicu ili pak ubaciti dječju mržnju prema “malom komunistu” (hehe).
Razvoj likova je isto je valjda za sapunice očekivan, meni to totalno bezveze. Korištenjem opetovanih flashbackova saznajemo za traume nekih voditellja kampa (poput prijateljice koja se baci kroz prozor jer je pijana pa misle da će je policija privesti?!) ili kompleksne ucjene vlasnika kemijske čistionice samo da bi određeni glumio baju i imao mogućnost “posuđivati” robu koju klijenti donesu. LOL.
Red herrinzi su dodatno pojačani sa obvezno ćaknutim čuvarom kampa, dilerom droge “za kojega je poznato da dila u ovim šumama?!” ili pak zgodnim murjakom koji se bori biti između “normalnog čovjeka” i lokalca iz malog gradića. Usput, jebate pa ne može ni pobjeći u osamdesete da nemamo taj “found footage” stil – ovdje jedan od mladića sve snima, pa nam svako toliko ubace kadar iz “VHS-ice” da vidimo da se nešto zapravo dešava u pozadini.
Mislim da ću nastaviti sa gledanjem, ali vjerojatno kao seriju koja se vrti usputno…