Dead & Buried (1981)

Ovaj film mi je nešto posebno. Gledao sam ga tako davno da sam tek nakon tridesetak minuta u jučerašnjem gledanju shvatio da se radi o istom filmu. Ako ste visili na horror policama vaših videoteka, velike su šanse da ste naletili na ovaj filmić (evo cover da vas prisjeti). U malom ribarskom selu Potter’s Bluff dešavaju se čudne situacije. Čim se pojavi neki stranac, oko njega se okupi mnoštvo lokalaca te ga uz slikanje i snimanje bjesomočno ubijaju. Lokalni šerif počinje istraživati misteriozne smrti, te malo po malo dolazi do prilično šokantnog otkrića – većina njegovih sumještani su zombiji, koji misle, hodaju i izgledaju poput ljudi. Postoji neka mini filozofija o tome zašto se ljude prvo mora brutalno ubiti (rezanje dijelova glave, paljenje, mrcvarenje sa kamenom), da bi se kasnije vratili kao zombiji, ali to su već detalji…

Dok gledaš film nešto ti mora biti poznato. Ne govorim ovdje o tome što sam već ranije gledao film, nego o prilično dobroj kopiji atmosfere iz godinu dana ranijeg Carpenterovog The Fog. Sumaglica, ribarsko okruženje, zvuk valova i koća, galebovi – sve to zajedno upakirano generira dosta kvalitetan efekt ustajalog ribarskog sela. Sad kad u takvu scenografiju ubaciš iznimno kvalitetnu i zanimljivu priču o oživljavanju mrtvaca, finalni rezultat je defitinitvna uspješnica. Upotpunjujući dojam o Dead & Buried kao ozbiljnijem filmskom uradku (u horror vodama dakako), spomenuti ću i plejadu ljudi koji su bili ispred ili iza kamere. Sa strane glumaca imamo u žanru ne previše poznatoga (glumio je jedino u Psychomaniji) Jamesa Farentina, koji je fantastično odglumio šerifa, te manje uloge od strane Robert Englunda (Freddy ofkors), Mauricea iz Northern Exposurea, te ostalih koji su imali bar po par horror filmova u svom portfoliu. Za scenarij je zaslužan Dan O’Bannon (Alien, Return of the Living Dead, Dark Star), efekte je radio legendarni Stan Winston, a film je režirao Gary Sherman (Poltergeist III – istina da ovo nije neka referenca, ali ajde:) Moram samo napomenuti da sam gledao uncut verziju koja je u nekim situacijama dosta eksplicitna (izgoreno tijelo, “istraživanje” očne duplje), dok je ona na VHSovima u nas bila par minuta skraćena.