Camp Fear (1991)

Dvije sekunde nakon uvodne špice već se u kadru pojavljuje gola poprilično obdarena žena. Slijedeće tri minute imamo prilike upoznati sve ženske protagonistice filma i to dakako u Evinim kostimima. Neke samo prozuje kroz kadar, neke se lijepe pred kameru, a imamo i dvije koje se idu zajedno tuširati da “uštede vrijeme i vodu”. Ostatak filma su iste te žene, ipak malo obučenije na izletu u šumi gdje ih napada misteriozni druid koji se klanja nekakvom vodenom biću.

Kako i sami možete vidjeti iz introa, ovaj film je jedan od onih nadasve jednostavnih djelca koji se ni ne trude biti išta više od ispodprosječne bedastoće. Bedastoće sa sisama dakako. Najgluplja ekipa najlošijih glumica složenih na jedno mjesto odlazi sa profesorom istraživati druide koji briju na to da je novi milenij kraj Svijeta kakvog poznamo. U prvih 50 minuta filma ne da nema veze sa druidima, nego se sve vrti oko blesavih diskusija koje jedino ubija dodatna stvar koja jednostavno mora biti u ovakvom filmu – banda na motorima.

Motoristi žele malo ženskog društva i cugu, cure žele istraživati mit o druidima, a taj majstor druid želi od curka napraviti robove i dakako ih na kraju žrtvovati. Vrlo jednostavno i vrlo dosadno.

Samo dvije stvari ću zapamtiti iz ovog filma, tj tehnički tri:

1) Pojavu druida koji sa svojim urlanjem izgleda da je inspirirao onog majstora iz Ghosts of Mars. Začudo, u nekim trenucima djeluje dosta moćno.
2) Pojavu vodenog bića kojeg uopće ne vidimo.
3) Finalni closing kada preživjeli gledaju nekog indijanca i govore da će u novom mileniju sve biti isto ako imamo vjeru u srcima.

Spektakl. Not.