Godina je 1692. Mjesto radnje Salem. Manija proganjanja ljudi i optuživanja za vještičarenje je u samom vrhuncu. Mladu Ann Putnam starješine gradića iskorištavaju da prokazuje vještice i na taj način umire nevina mlada majka. Njen muž pokušava spriječiti spaljivanje i njihove kćerke te uz božju pomoć proputuje kroz vrijeme u Salem početkom 1980-tih.
Tamo nalazi na djevojku koja je potomak ili reinkarnacija Ann Putnam i pokušava na neki bizaran utjecati na to da njegova kćerka, par sto godina ranije, preživi. Uf, kakav ludi sinopsis. Obožavam naletiti na opskuritete poput filma “Burned at the Stake”, em što nikad nisam čuo o ovome, em je snimljen drage mi godine kada su me donijeli na svijet. Filmove sa vještičjom tematikom baš pretjerano ni ne volim, nije mi sjeo čak ni ljudima dosta dobar “Witchfinder General”. Previše mlako mi je to sve, posebice kad drama preuzima primat nad hororom.
Tako je nešto slučaj i u ovom filmu, većina radnje se fokusira na nekakvu uber light verziju Egzorcista, gdje se radnja šalta naprijed nazad, a moderna Ann Putnam počinje shvaćati da joj se nakon odlaska u “muzej vještica” nešto gadno izokrenulo sa životom. U igru upada i lokalna vještica – čudi se ovaj iz 17. stoljeća zašto je netko nije odmah zapalio, njen rotvajler, a i nekakv duh koji dotičnoj djevojčici daje vještičje moći. Par zaboravnih killova nisu ni za spomen.
Kao što rekoh, pre mlako da bi mi se svidjelo…