Boo! (2005)

Početne scene filma kopiraju Scream i gledatelj pomišlja da je ovo još jedan od novijih slashera. Nakon par jeftinih scareova kuži se da je dečko samo zajebavao svoju curu i da je osvrt na Scream samo parodiranja poznate opening scene u cilju eleviranja ovog filma na novi level. Ako pratite moje prošle postove, znate da mi je jedan od najvećih trnova u oku glupost i predvidljivost mladeži u horrorima. E pa ovaj film na početku pokušava se distancirati od stereotipa i sa ovakvom spoof scenom, ali još više sa izjavama glavnog ženskog lika koji govori tipa – pa nećemo valjda biti toliko glupi da na Halloween ulazimo u napuštenu bolnicu za koju pričaju da je ukleta. E pa makar su autori na početku pokušali napraviti pametne likove, u daljnoj priči vidimo da je realnost potpuno drugačija – glupi su ko kurac ;)

Film u globalu nije toliko loš, čak je zabavan. Priča se vrti oko ekipice koja ide proslaviti Halloween u ultra spooky looking napuštenoj mentalnoj bolnici, gdje se prije X godina na psycho odjelu desio veliki požar gdje su svi pomrli. Nakon toga bolnicu su pokušali renovirati, ali na trećem katu (spomenuti odjel) uvijek su se dešavala sranja, pa se odustalo. Tehnički se u bolnici nalazi par ekipa: spomenuta glavna ekipa (nosioci većine radnje), sin od nekog policajca koji traži svoju sestru koja je nedavno nestala dok je partyala u bolnici, te policajac (bivši glumac u cheesy soul horror filmovima – u jednoj sceni vidimo isječak iz njegovog filma di se bori protiv Count Pimpule :)) Pozitivno to je da u 85% filma je atmosfera napeta, sranja se dešavaju, duhovi straše, etc, ali u u tom dobrom segmentu postoji i druga strana medalje – kako se pokušava konstantno plašiti gledatelja, autori koriste sve žive stereotipe koje ste mogli viditi u haunted house ili ghost horrorima.