Virgil je ekscentrični milijarder koji je od svojih ranih dana poprilično deformiran. Tijelo mu je na mjestu, ali mu je glava veličine teniske loptice. Živi u osami, vodeći svoje poslovno carstvo, ali kada mu nekolicina suparnika uzrokuje veliki financijski gubitak, odlučuje ih se riješiti. To napravi na njemu osebujan način, pretvori nekoliko ljudi u male, ali ubojite lutke koje kreću u napad.
Znate i sami čim su u igri neke ubojite lutke, da je riječ o Full Moon Pictures i njegovoj alfi i omegi – Charles Bandu. Ako ste gledali bilo koji od njegovih 10+ doll horror filmova, znate i sami kako stvari stoje. Male jeftine lutkice, sa zanimljivim izgledima i lošim efektima koji ih pomiču.
Virgilu u naumima pomažu batler patuljak, pobočnik Mr. Mascaro, a uz sebe uvijek ima live soundtrack budući da je oteo žensku rock grupu koju sa strujom tjera da sviraju ono što želi. Uf, ludila. Neprijatelji su mu bizarni poslovnjaci poput onoga koji brije na sadomazohizam. Film je bedast, ne nudi nikakvu zabavu, a zapravo jedino relativno solidno je glazba tih “otetih rokerica” koja baš paše u ovakvom bizarnom filmiću.
Budući da nemam što pametnog pisati o ovome, evo da vidite par protagonista:
