Bikini Party Massacre (2002)

Od vas zahtijevam da pročitate što sam napisao o ovom filmu. Svaka čast indie horror ostvarenjima, ali ovaj “Bikini Party Massacre” pokazuje kako NE napraviti horror film. Radnja je prilično banalna i tipična, grupica teenagera kreće na kampiranje u šumu, koje završava sa postepenim opadanjem broja živućih u društvu. Na kraju imamo nekakav twist, koji se mogao vidjeti u X sličnih filmova i to je to. Prvo ću spomenuti dvije pozitivne stvari u filmu – prva je scena gdje žena visi za stabla bez udova gdje se moglo vidjeti relativno dobro korištenje green screen podloge, a druga je ta što film traje samo nešto više od sedamdeset minuta. Mislio sam da mi samo neki Tromini filmovi mogu potpuno ubiti raspoloženje za gledanje filma, ali redatelj/producent/scenarist/glumac Joseph D. Clark me jučer skoro satrao.

1) Početna scena pokazuje tipa kako piša, a pokraj njega prolazi leptirić koji je rezultat CGI efekata?! Zašto pobogu u tako nevažnu scenu koristiti CGI. Par minuta kasnije novi šok, u jednom kratkom kadru vide se obrisi grada koji su isto tako napravljeni na kompjuteru. Jebemu, znači CGI se sada počeo koristiti i za stvari za koje treba tri sekunde da se snime…

2) Žena u autu sanja situaciju gdje auto stoji i ona sa ultra krvavim rukama gleda svoje mrtve (potpuno ne krvave) prijatelje kako leže na cesti. E sada, kamera se oko nje vrti spektakularnih 6 minuta – znači samo ona u kadru, hoda oko njih, neka idiotna glazbica i to je to. Mislim tu sam već htio šutnuti upravljač od DVD playera u zid, ali sam se ipak smirio…

3) Cura se budi, a mi dobivamo kojih 4-5 minuta audio-vizualnog drkanja na neku golu trebu koja se šeće po prugi… Ovdje su iskorišteni svi mogući efekti koje jeftini video editing programi nude: ona se ubrzava, pa hoda u nazad, a u pozadini na repeat se vrti audio sample lošeg prijema radio stanice.

4) Usred filma tip kreće u šetnju po kukuruzištu i kao glazbena pratnja počinje neki rock. Dali ste ikada vidili da odjednom se na ekranu napišu sve informacije o pjesmi i njenom autoru i izvođaću, kao da gledate spot???

5) Jebeš ti film koji se zove “Bikini Party Massacre” a prvu golotinju što vidiš je guzica od nekog tipa

6) Neplanski humoristički momenat: dvije žene zovu tipa da im se pridruži u kupanju, onako senzualno skidaju gornje dijelove kupaćeg kostima, a jednoj od nje kupaći zapinje u kosu. Umjesto da se ponovno snimi taj kadar, mi gledamo par sekunda kako se žena bori sa kukicama grudnjaka koje su se zaplele u njenoj dugoj kosi. Mislim, jebemu ;)

7) Mjuza u filmu – usred nekih kao škakljivih seksualnih razgovora odjednom počinje glazbena podloga iz tipičnog Playboyevog softcore filmića. Baš se nagovještava da je neki seks u zraku, ali ništa od toga… Mjuza je tamo samo reda radi.

8) Joseph D. Clark – kada snimaš neke kadrove iz daljine, pazi da to ne napraviš tako glupo da se nemože skužiti tko što priča. Recimo cijela ekipa sjedi uz vatru, a kamera je toliko daleko postavljena i potpuno statična, da se ne povezuje govor sa nekim likom.

Jeps, “Bikini Party Massacre” je spektakularno smeće…