A Night to Dismember (1983)

U jednom trenu u glavi mi se pojavilo stotinu upitnika. Zašto gledam ovaj film? Što me tjera da ne mičem oči sa ekrana, čemu sve to? Ni sam nisam znao odgovor. Pokušao sam zagasiti ali nisam mogao. Nisam vjerovao onome što sam u tom trenu gledao. Dali film može biti toliko nevjerojatno loš da ga jednostavno ne mogu prestati gledati? Može, ali i to do jednog trenutka, nakon kojih 40 minuta, tračak razuma gasi DVD i odlazim po neku knjigu…

“A Night to Dismember” je toliko poseban film da sam morao osvrt započeti u ovom atipičnom stilu. Ovo je stvarno nešto što morate probati pogledati, da dođete do shvaćanja koliko loš neki film može biti. Ne znam ni sam zašto uopće o ovome pišem, u šoku sam još od onoga što sam imao prilike pogledati. Ne da mi se više ni pisati, evo samo par natuknica koje mi mozak još nije uspio zaboraviti:

Početnih deset minuta filma narator govori o ubojstvima u jednoj obitelji. Zamislite kada svih deset minuta prođe u stilu – Mark, sin oca Johna i majke Jane, otišao je na groblje sa prijateljem Josephom. Nakon ubojstva, tetina kćer X, došla je očevog strica Y i u društvu sa bakinom sestrom Z vidjela ubojstvo brata svoga rođaka Q. Itd… Doslovno desetak minuta u kojima se priča o tome tko je kome brat, sestra, baba i kako je koga ubio.

Glazba u filmu je neprocjenjivo loša, doslovno se stvari ubacuju kakao nekome pukne. Vjerujem da je muziku slagao psihički bolesnik, jer jednostavno ne može se ovako loše sa ciljem i namjerom željeti napraviti dobra stvar. Česte su situacije gdje tipa imate glazbu kao za neku epsku borbu 1000 na 1000 škotskih gorštaka, a u kadru ljudi normalno jedu večeru.

Gluma? Narator? Scenarij? Očigledan foot fetiš redatelja? Samantha Fox (ne ona prava, ona druga koja se bacila u XXX vode)? OMFG. NEEEE… NE.. NE. Jedan od najlošijih filmova ikada.