Hell Night (1981)

Kakva poslastica iz davnina… Na razuzdanom partiju na kampusu, dolazi do točke ugrijavanja jer je vrijeme da se četvoro wannabe članova istestira u obližnjoj kućerini za gadnom prošlosti. Naime, nakon što mu se rodilo četvoro deformirane djece, otac obitelji potpuno šviće i skoro svih ih pobije. Kada je došla policija, shvatila je da par leševa fali i urbana legenda kaže da su oni još živi i ubijaju svakoga tko dođe na njihovu rodnu grudu.

Od njih četvoro što ulaze u kuću, dvoje se u roku od 12 stotinki sekunde bace na testiranje kreveta, dok nama u prvom planu ostaje bogataš i mala (po njima) zgodna gikuša koju glumi ni manje ni više nego Linda Blair. Linda je “svjetlo” ovoga filma, tako spektakularno neuvjerljiva gluma da joj se jednostavno moraš diviti i shvaćaš da je svoj vrhunac odradila par godina ranije u kultnom Exorcistu.

Da stvari budu zanimljivije, par studoša se vraća u dvorište kuće da istresu cijeli arsenal gegova i strašljivih zvukova, pa čak i jedan odličan hologramski prikaz duha. Stvari zapnu kada se skuži da stvarno netko živi u kući i da je jebeno željan krvi.

Hell Night iz omiljene mi 1981 godine (nevezano za rođendan) je vjerujte ili ne ali poprilično dobar i atmosferičan slasher. Malo ga jebe što je dvadesetak minuta predug – 85 min sa odjavnom špicom bi trebao biti vrhunac za 80s slashere, ali stvarno nudi podosta odličnih scena, napetih situacija, čestih dekapitacija i slično.

Uz tu odličnu 80s atmosferu koji film uspjeva dočarati, negativac izgleda vrhunski – nasilan, ogroman, čudan, deformiran – baš pravi primjer kako horror monstrum treba izgledati. Skužih sada da DVD ima i audio komentar – i to sa redateljem i Lindom – morati ću poslušati, baš me zanima dali je uzore za monstume imao u odličnim Universalovim kreaturama.