Baš neki dan kada sam frendu posuđivao oveću količinu DVDa, skužio sam da duboko u tamnim dijelovima moje kolekcije postoje deseci DVDa koje nikada nisam ni otpakirao. Malo sam prolunjao tim naslovima i naletio na ovaj španjolski filmić koji sam kupio prije bar 6-7 godina u Barceloni. Očajan naslov, ali rekoh, taman je vrijeme za nekakav euro slasherčić.
Film otvara skupina teenagera koja po mrklom mraku odlazi u nekakvu staru napuštenu školu sa ciljem ugodno provednog vikenda. Već nakon prilaska školi jedna od njih vidi paljenje svijetla, ali cijela ekipa to, kako smo već naučeni, ignorira. Ubrzo nakon toga, dio ekipe kreće u istraživanje i u šoku naleti na krvavu ženu koja proleti pokraj njiih. Stvari se počinju zahuktavati i uvidimo da je uz teenagere još netko u školi…
Ovaj uvod nemože biti klasičniji, već smo ga vidjeli u stotinama sličnih filmova, ali je zapravo samo mali prikaz neoriginalnosti ovog euro-smeća. Iskreno očekivao sam nekakav zabavni slasherčić, a dobio cross over slashera i horrora sa duhovima u svojoj najgoroj mogućoj varijanti. Filmić je imao potencijala, ali majko moja, scenarij se očajno poigrava sa horror klišejima. U jednom trenu se referencira čak i Scream 3 sa svojim osvrtima na klasične momente u horror filmovima, ali “School Killer” sve to radi ekstremno nespretno pa film djeluje kao nekakav ispljuvak grupice horror afficionada koji misle da mogu složiti smisleni film.
Posebno sam ostao paf kada u prvih cca pola sata se desi toliko bizarnih situacija, za koje jedan od likova ima najblesavije moguće odgovore koje ostali odmah prihvate. Majko moja, ok igrate se sa nekim debilnim twistovima, ali svi ispada samo živa dosada. Nakon četrdesetak minuta filma počeo sam kopkati po iPhoneu i tražiti izlaz od ove debilane.
Jedino pozitivno što mogu spomenuti je pojava legendarnog Paula Naschya koji glumi ubojicu. Uvijek ga je fora vidjeti, ali u filmu nije ništa posebno. Loše, loše…