Boogeyman 3 (2008)

Treći nastavak u Boogeyman serijalu dobio je čast da bude zadnji horror film koji sam pogledao ove godine. Prvog dijela se previše ni ne sjećam, znam da je uz dobru tematiku imao potencijala, ali je bio nekako previše mlak. Drugi dio se pozabavio miješanjem horror podžanrova i mogu reći da ga pamtim u pozitivnom svijetlu. Baš radi te solidne (za straight to DVD horror film) dvojke, nekako sam se rado bacio na trojku.

Kako se treći Boogeyman djelomično nastavlja na prijašnjih dio serijala, neću previše odlaziti u detalje poveznice te dvije priče. Makar je veza tu, možete komotno pogledati trojku bez iskustva sa dvojkom. Crash course opis bi bio ovakav – boogeyman napada teenagere koji vjeruju u njega, jedna cura shvaća što se zbiva i pokušava riješiti stvar. Jednostavan koncept, ali ostao sam pozitivno iznenađen sa ovom novom Ghost House Underground produkcijom u kojoj se vidi da ovo nije samo jedan od bezveznih nastavaka na koje smo naučeni.

Koncept Boogeymana mi je sam po sebi zabavan, svi smo u djetinjstvu imali neke slične varijacije koje su izlazile iz ormara, ispod krevete itd. Ubacivanje straha od nečeg takvog sa čime se veliki broj ljudi može poistovjetiti, je veliki plus za stvaranje dobrog horrora. Na planu glumačkih performansi, bio sam sasvim zadovoljan, uz jedan minus (token black guy), nisam imao nikakve kritike na ostatak ekipe. Leading lady mi je baš pasala.

Ono što mi se iznimno sviđa u ovom filmu (kao i u prethodniku) je to da scenarij nije samo jeftina kopija prijašnjega, uz izmjenjene cice i guzice i poneku zabavniju smrt. Ljudi koji rade na razvoju priče su se stvarno potrudili da uzmu najbolje od klasičnog preživljavanja, do toga da cijelu ideju dodatno granaju u nove sfere. Nije to sada nešto spektakularno, ala reinventing cijelog žanra, ali pomak je vrlo dobar i gledatelju se ne daju samo copy/paste situacije na koju su nas moderna horror sranja naučila.

Film dosta dobro vizualno izgleda, imamo niz dobrih horror scena, a kako radnja odmiče, količina krvi se eksponencijalno povećava. Boogeyman izgleda kao dobar horror monstrum, ali u njegovoj pojavi se manifestira i najveća mana filma – masturbiranje na CGI efekte. CGI u nekim trenucima i fercera, ali u nekim stvarima su pretjerali. Tu čak ni ne mislim na svim brzim izmjenama Boogeymanovih kretnji, nego mi stvarno smetaju scene kada je recimo soba puna krvi (“prave”) i onda vidiš da iz jedne ventilacije u pozadini sobe kaplje kompjuterska crvena otopina. Takve stvari baš mrzim vidjeti – takve i recimo bacanje leša iz ormara u kompjuterskom stilu. Pa što je teško koristiti klasičan “žičani” način za maknuti ljudsko tijelo koja dva – tri metra.

Eto, “Boogeyman 3” će mi u glavi ostati označen sa plusićem…