Ovaj Tromin omnibus započinje sa interakcijom između psihotične ubojice (vamp cheapo ikona Debbie Rochon) u iščekivanju smrtne kazne i zatvorskog čuvara (legendarni Leatherface Gunnar Hansen). “Djeva” mu govori da joj zidovi pričaju svakakve bolesne stvari, te mu čita par priča koje je od njih načula…
Prva pričica je vjerojatno najsolidnija stvar koju sam ikada pogledao, a da je izašla iz Tromine produkcije. Mlada žena radi svoga novoga ljubavnika u jezeru utapa svoje dvoje male djece. Već prve večeri počinje čuti dječje hihotanje i počinje shvaćati da se njeni “najmiliji” vraćaju iz mrtvih. U istinski eerie pričici, stvari malo kvari loš (tipični Tromin) makeup zombificirane djece, te pojam da su njihova tijela već nakon drugog dana hiddeously deformirana kao da su se toćala mjesecima. Nevezano za to, ovo je sasvim solidno djelce.
Druga priča se vrti oko trailer trash familije, mladog bračnog para sa malim “problemčićem” – redneck hillybilly muž ima zajeban karakter i vrlo često tuče svoju ženu. Ona nakon xx-tog udaranja popizdi i odlazi do lokalne vještice da joj pomogne. Rezultat je vrlo glup, čak i po Trominim standardima.
Zadnja priča nije baš nešto, ali je mnogo bolja od prethodne. Banda motorista kreće u Meksiko na kupoprodaju droge, ali prije toga se zaustavljaju na svome svetom mjestu – grobu Big Rhonde, motorističke ikone. Nakon cijelonoćne pijanke, drogeraja i obveznog lezbijskog seksa među dvije žene u fetišistički crvenoj kožnoj obleci, Rhonda oživljava i rješava neke situacije. Dosadno i predvidljivo.
Osim prve priče, sasvim je u redu odrađena okvirna priča, koja završava sa očekivanim mini masakrom…
2 comments
Nisam baš neki poseban fanatik za TROMAinim djelima, ali ovaj djeluje sasvim OK. Stvar je da se inače ni ne trude napraviti bar malo ozbiljan film.
brate horoti su najjaci de rijesi mi bespla par horora???