Uvodna scena ovog filma mi je već unaprijed pokazala koja će biti odlika ovoga djela – rupe u scenariju. Dva tipa se šeću po šumi i skuže neku kolibu ispred kojeg je neka slatka plavušica. Jedan od njih krene prema njoj i nakon 3 sekunde razgovora ulaze u kuću. Unutra se bacaju na krevet, malo se žvaljakaju. Ubrzo ga ta cura počne odguravati od sebe, jer joj je mama tu negdje ispred kuće pa nesmiju. Dečko, ugruvan sa hormonima, ne želi prestati i ona počne urlati. Tada njena mama čuje urlanje, potrči prema kolibi, uzima sjekiru, ulazi u kolibu i dakako zabija sjekiru u tipa. Pitate se što je tu čudno? Ništa, ali čudan je pogled iz druge perspektive. Njegov frend cijelo vrijeme gleda kolibu, čuje urlanje trebe, vidi mamu kako trči i uzima sjekiru, vidi mamu kako ulazi unutra sa sjekirom, čuje finalno urlanje. I sad nakon svega toga što je vidio, dali on paniči, trči, bježi? Ne, on čeka i gleda kolibu još par minuta i kaže sam sebi nešto tipa “u jebote frende, pa di si, počelo mi se kenjati pa idem u kolibu”. Ono WTF? Nakon svega toga što je direktno vidio i čuo, tip kreće prema kolibi jer mu se kenja?!
Film se vrti oko neoriginalne priče o “restless duhovima”. Znate, oni duhovi koji nemaju mira, jer su ubijeni ili nešto im je uzeto, pa nemogu “slajdati” na drugi svijet. Radnja filma se dešava godinu dana nakon ovog događaja, kad se ovaj frend (kenjavac) vraća u taj grad sa curom od mrtvog frenda s ciljem otkrivanja što se zbivalo. Film zadnjih 40-50 minuta doslovno ima po jednu rupu u svakoj sceni, kao da je originalni materijal bio 180 minuta i onda su bjesomučno rezali random scene i tako ostavljali brdo nelogičnosti u većini situacija. Osim tih pomalo smješnih rupa u scenariju, postoji toliko glupih zaključaka i ideja koje nemaju veze sa vezom. Doslovno se film treba pogledati da me se shvati, jer nebi u nikakvom obliku mogao dočarati ovako glup film. Uz sve to, film je, bar meni, poseban po jednom detalju, koji niti ni junior high school scenaristi nebi mogli pojmiti; dupliranje iste isituacija – “Tip ide u neki dućan, dok vadi lovu za plaćanje računa, ispada mu na pult slika svog frenda. Tada redneck na pultu vidi sliku i prepozna tog tipa. Sada počinje neki razgovor oko te slike. Deset minuta kasnije, potpuno ista situacija: Tip opet ide u isti dućan, opet nešto plaća ili vadi iz džepa, i opet mu ispada slika. Ovaj put je druga slika, ali iza njega stoji neka treba koja prepozna na toj slici svoju sestru. I oko ove slike se počinje voditi neka priča”. Mislim meni je ovo totalni šrot, nisu znali kako napraviti interakciju između nekih likova, pa su ih ovako “originalno” spojili. Uz sve greške i gluposti kroz ciijeli film, još da napomenem da je cijeli zaplet filma i njegov twist totalno idiotan :) Tokom cijelog filma imaš toliko upitnika u glavi, a kraj, koji bi trebao odgovoriti tvojim upitnicima, samo stvara nove upitnike :)) Preporučam film za one koji stvarno nemaju ništa za raditi ili onima koji žele gledati kako NE napraviti film.
