Diary of the Dead (2007)

Kako je fora kada si na putu i baš te u jednom of lokalnih kina potrefi kino prikazivanje Romerovog zombie filma. Veliki sam fan njegove originalne trilogije, posebice filma “Dawn of the Dead”, tako da sam sa se guštom uputio prema multipleksu. Kako sam na netu gledao predstava je trebala biti u pet sati popodne, ali prokleti Internet je rekao krivo, te sam u zadnji tren uletio taman na trailere prije početka filma. Btw, traileri su bili za “Prom Night”, “Hellboy 2”, “Shutter” i Barkerov “Midnight Meat Train”. Još mi u glavi ostaje ona idiotna glazbena podloga iz “Prom Night” trailera – katastrofa, a i trailer je tu negdje. U kinu za početak bilo troje ljudi, ja i jedan par. U roku od pet minuta se stvorilo još četvorica, tako da je uskoro počela skoro pa privatna prezentacija filma “Diary of the Dead”.

Nakon neuspješnog oživljavanja “Dead” filmova u obliku “Land of the Dead”, Romero je drugačije posložio kockice, te izbacio malo drugačiji film – film sniman iz perspektive prvog lica. E sada, ova činjenica je bila jedna od najvažnijih za to da mi je film unaprijed djelovao blesavo. Taj pogled nije ništa originalan, a i nisam ga baš mogao zamisliti u “Dead” serijalu. Sad uz to, probajte samo razmisliti da se oko vas dešava zombie infestacija, a vi sve bez beda snimate. Doslovno vam frenda ispred vas napadaju, a vi umjesto da krenete u napad ili recimo brutalno bježite, ostajete na mjestu i leđero snimate. Bah, ovo mi je totalno smetalo, ali ajde nakon desetak minuta si u glavu utuviš da je snimatelj kao opičeni freak koji jednostavno nemože preskočiti ovaku epohalnu situaciju koju može ovjekovječiti za slijedeće generacije. Inače, dozu normale tom snimanju iz prvog lica daje činjenica da kao pred sobom nemamo “raw feed“, već je njegova cura (supatnica u radnji filma) uspjela nakon svega toga izmontirati film i objaviti to video svjedočanstvo. Khm, nije baš uvjerljivo, pogotovo nagli prelazi kao među kadrovima gdje je ona rezala i par detalja koji jednostavno djeluju nemogući (nabavljanje raznih snimaka iz sigurnosnih video kamera i nevjerojatna mirnoća snimatelja).

Ok prošao sam preko ovog prvog tereta, te kako je film odmicao mogu reći da nije bio loš. Makar likovi nisu ama baš ništa posebno, a neki od njih su bili “pojačani” sa lošim glumačkim performansama, Romero je ipak uspio složiti zanimljiv tijek radnje gdje gledatelj sa guštom očekuje da vidi što će se slijedeće desiti.

Znate i sami da Romero kroz svoje filmove uvijek daje svoj komentar na stanje durštva i slično, e pa dok kroz filmove poput “Dawn of the Dead” gledatelju ti stavovi i razmišljanja nisu direktno nabacani, već ih tijekom filma kroz “lajt motive” može sam shvatiti, ovdje je stvarno potpuno suprotna. Kako se taj film unutar filma “Death of the Dead” vrti sa komentarom žene koja ga je složila, konstantno smo prisiljeni slušati njene tlapnje i razmišljanja o tome dali ljude treba spasiti, tko je ovdje mi protiv njih, kakav je utjecaj medija na čovječanstvo i slično. Ja sam se iskreno često mozgom gasio kada bi ona počela verglati, te sam se vizualno fokusirao na makljanje zombija. Btw, kroz film se dosta fokusira na online medije, slanje stvari na MySpace,YouTube, a žena čak u jednom trenu kaže da mainstream mediji više ne postoje, sada je ostalo sve na nama blogerima, hakerima i etc. :-)

Iz perspektive akcije, sve u svemu u filmu i nema nešto mnogo makljaže. Ono što je prisutno je odlično odrađeno, sa povremenim trenucima gdje su CGI efekti ispali dosta loše (struja->oči). Nakon svih tih novijih zombie šrot produkcija, bilo je totalno zakon napokon vidjeti prave stare Romero zombije – jako dobrog izgleda, pokreta i njihovih zanimljivih “smrti part deux”. Neki trenuci u filmu su toliko genijalni, da se cijelo (je, nas sedam) kino otkidalo od smijeha. Splatter u svom najboljem komičnom izdanju.

Finale filma, khm, recimo takvo je trebalo biti vis-a-vis cijele radnje, ali mene je ostavilo nekako ravnodušnim. Da podvučem crtu, “Diary of the Dead” je čisto OK filmić za pogledati (pogotovo u kinu, lol), rekao bi neka sredina. Ima svoje očite mane, koje te stalno bodu u oči, ali jedan je George Romero, koji zna svoje (zombie) znanje.