Prošlo je dvadeset godina od Jurassic Parka, a američka korporacija žari i pali industrijom zabavnih parkova sa svojim atrakcijama u Jurassic Worldu. Sve ono što je Jurassic Park trebao biti na stotu eksponenciju – deseci tisuća gledatelja na dnevnoj bazi, dječja jahanja malih dobroćudnih dinosaura, bazeni sa mega živinama, gyroshpere vožnje kroz krda prethistorijskih bića, Hilton hotel sa pogledom na jurski svijet itd. Dinosauri više sami po sebi nisu toliko zanimljivi, pa kreativci iz InGena rade na novom projektu – klonska kreacija superubojitog dinosaura. Kažu što više zubi to bolje. Za neočekivati je bilo da će taj dinosaur pobjeći…
Neki dan sam bio u kinu na Jurassic Worldu, samo sam zapeo sa vremenom pa nisam stigao još ništa napisati. Film za kino? Definitivno. Dobar film? Khm… Budući da sam prošao par jačih zabavnih parkova po SAD-u, znam iz prve ruke kakva je to mega industrija. Podsjeća me na kockarnice u Vegasu – uđeš i praktički ti ne daju van, imaš besplatu cugu, oskudno odjevene djevojke ispadaju kao Jadranka iz paštete itd. Takvi su im i ovi parkovi, dođeš unutra, pljuneš 100-200 dolara, uživaš u tvornici spektakla, a svakih deset metara te nutkaju hranom, suvenirima, igračkama i čim već ne. Prvih desetak minuta Jurassic Worlda je baš to, zabavni park na steroidima i po meni baš dobro postavljena situacija za katastrofu. Nije više riječ o desetak mogućih žrtava kao u prvom dijelu, kada kreće opći kaos na tapetu, u igri je dvadesetak tisuća ljudi.
Prateći koncept tvornice biznisa, Jurassic World je vjerojatno nakon James Bonda film u kojemu sam zamjetio najviše product placementa, ni sam ne znaš gdje pogledati, napadaju te poznati brendovi iz svih sfera života. Čudo da na nekom drvu u šumi nije pisalo Monsanto. Jeb’ga, očito je trebalo isfinancirati tu reklamnu kampanju koja je u prvom vikendu film donijela na prvo mjesto po zaradi ikada do sada (u vikendu dakako).
Film po meni ima dva pola – onaj pozitivni u koji spada kombinacija avantura+akcija+efekti i onaj negativni u kojemu dominira scenarij. Scenarij je baš loš, klišejiziran, na trenutke dosadan, a razrada likova je nepostojeća. U globalu podsjetilo me na neke sitcome, jednostavno u svakom trenu znaš što će se desiti i što će netko reći (ok jedna iznimnka, “poljubac” geeka pred kraj). Nisu se potrudili uvesti išta pametnije, već se očito cijela kreativna snaga prebacila u dinosaurske vode. Na trenutke mi je djelovalo da gledam big budget ekranizaciju nekog SyFy filma – dinosaur napada i kolje sve što hoda, a što ćemo mi napraviti? Pa na njega pustiti druge dinosaure, koji su eto ekstremno nepouzdani i khm, možda napadnu ljude? Ali ne samo to, mini krdo raptora, koji dotičnom mega dinosauru nisu ni do palca, ne da su “najbolje oružje” protiv njega, već tijekom finala filma jedno 3-4 puta okrenu stranu. Prevrtljivci, kao da su političari. A korištenje istih kao moderne verzije lovačkih pasa, pa vožnja za njima kroz zgušenu prašumu bez ikakvih problema? Ma ako glavni ženski lik cijeli film trči šumom i drumom u štiklama, što reći, očito nisu imali obazrivosti za detalje.
Efekti su u globalu dobri, nisu savršeni, ali su stvarno dobri. Više nije riječ o parku nego svijetu, tako da je sve u masovnim scenama, pterodaktili, tiranosauri, indominus rex (new boss in town) se itekako bacaju na ubijanje ljudi, dinosaura i čega već ne. Akcija je dobra, potpuno mindless i na trenutke uništena sa teška socijala one-linerima, ali ajde… Fanovi originala uvidjeti će par “pozdrava” starom filmu i cameo uloga.
Fora film za pogledati u kinu, ali mi je nekako big-budgetovski ljigav, nešto poput Godzille iz 2014. Tko sam ja da mu traži mane, kada Universal Studios ima kolektivnu erekciju na pare koje su digli diljem svijeta ;)