The Purge (2013)

Sjedinjene Američke Države u bliskoj budućnosti imaju svoj dan. Dan kada su određene stvari dopuštene, a sve sa ciljem uspostavljanja balansa i ispražnjenja inherentnog poriva za nasilje u svakom građanu. “The Purge” je noć kada je dopušteno ubiti, ne samo da je dopušteno nego se građane i potiče da se riješe društvenog balasta.

Ideja odlična. Tu se ne može ništa prigovoriti. Jest da je malo nespretno ovakav “praznik ubijanja” stavljen u relativno blisku 2022. godinu, ali poanta jedno-noćnog čišćenja u kojemu ljudi mogu nesmetano ubijati je kao stvorena za žanrovsko ostvarenje. Zapravo stari filmofil iz VHS ere poput mene, rađe bi ovo vidio u nekakvom trashy akciću iz osamdesetih, ali može proći i ova moderna Platinum Dunes produkcija.

Ethan Hawke glumi vrlo uspješnog prodavača alarminh sustava, čovjeka koji je procvjetao od kada su novi američki “očevi domovine” objavili godišnji The Purge. Čovjek se vraća svojoj obitelji, uživaju u mirnoj večeri, zatvara kuću iz svih mogućih sigurnosnih perspektiva i kreće na gledanje prijenosa uživo koji prikazuju najbolje scene makljanja po SAD-u. Da stvar ne bude dosadna, njegov bedasti sin na kameri vidi ranjenog čovjeka ispred kuće i pušta ga unutra. Ranjenikovi progonitelji, zlatna mladež željna beskućnikove krvi ne cijeni njegovu dobru volju i kao novu metu The Purgea cilja cijelu obitelj.

I kada sam ovo napisao djeluje mi kao da je riječ o nečemu iz osamdesetih, zar ne? The Purge je film koji je prošle godine zažario američkim box officeom, zaradio masu love na minimalnom ulogu i eto ovih dana je u Hrvatska kina došao nastavak nazvan The Purge: Anarchy. Kako planiram ovo pogledati u kinu, morao sam vidjeti o čemu je stvar u jedinici.

Riječ je o solidnom filmu koji je mogao biti i bolji da su neke stvari bolje razrađene. Sve ono što je u njemu dobro – odlična ideja, manijakalni napadači i sam osjećaj paranoje, gotovo su izmasakrirani užasno lošim dijelovima scenarija. Tu posebno mislim na gubljenje scenarista “u kući”. Da pokriju svoje evidentne kikseve neinventivnosti u slaganju radnje od 80 minuta unutar jednog kućnog prostora, unaprijed nam plasiraju informciju da familija živi u povećoj kućerini, ali konstantno gubljenje sina i kćerke usred kaotične situacije vrijeđa inteligenciju gledatelja. Sin (od početnog puštanja nesretnika u kuću, pa pomaganja istom dok ti netko želi pobiti obitelj, filozofiranja oko ubijanja, protivljenju The Purgeu dok u sobici ima slike sa natpisom “akcije”), kćerka (odnos sa dečkom nakon pucanja, gubljenje po sobama, preglumljivanje), žena (od uplašene kućanice do Rambo hrabrosti u jednu minutu) – iskreno, jako iritantni likovi. Ethan Hawke kao ćaća je još i solidno napisan i relativno OK odglumljen. Btw, jel’ se i vama čini da ovaj čovjek sa godinama izgleda mlađe i mlađe?

Napadači su brutalni, a prednjači posebno lud i zanimljiv lik predvodnika zlatne mladeži. Maske su odlične, makar i tu ima debilana poput ponašanja njegovih kolega koji izgledaju kao da su dvadeset godina zatvoreni na psihijatriji i danas su prvi dan izašli (npr. djevojke u haljinama). Twist je očekivan, a onaj finalni dio oko kojeg sam vidio da je dosta vas negodovalo mi je prolazan. Moglo je i jedno i drugo, svejedno – bar je plavuši pukno’ nos ;)

Sasvim gledljiv film, ako vas ne iživciraju glupi postupci spomenutih likova. Nastavak me baš zanima, čim se spominje Anarchy znaš da će biti više na otvorenom, što filmu ovog koncepta itekako paše.