Ćaća se vraća sa poslovnog puta i svojoj obitelji donosi dar koji je priskrbio na putu. Dok svi očekuju nešto korisno ili bar zabavno, on iz paketa vadi stari zidni sat. Stavljaju ga na zid i kreću na spavanjac. U to vrijeme neka stara babetina se šeće ispred kuće i sa šokom gleda kako se uz pratnju gromova kuća mijenja izgled u onu “klasičnu” iz Amityvillea. OMFG – dali može biti da je sat koji je pater familias doneo uklet? Na moju sreću sa ovim filmom završavam moje dvotjedno druženje sa Amityville serijalom. Mislio sam lupiti još i remake, ali iskreno za sada više nemam volje se bakćati u ovim ukletim vodama…
Film iz perspektive radnje i nije nešto – ukleti sat počinje zaustavljati vrijeme i u to doba se dešavaju čudne stvari, viđaju se nepostojeći likovi, neki od članova obitelji postaju opsjednuti i dakako X ljudi mora izgubiti svoje živote. Iskreno nemam baš ništa posebno da napišem o ovome filmu osim da ga spomenem iz jedne druge perspetkive – pogleda na specijalne efekte.
Makar sam negdje davno čitao da su efekte radili ljudi iz KNB-a, sada nemogu naći nikakve poveznice sa tim, ali moram reći da u filmu ima par stvarno zanimljivih, kako bi rekao oku ugodnih scena. Tu ponajviše mislim na prvu dinamičniju sekvencu pobješnjelog psa koji napada ćaću i koji ga prilično realistično grize dok mu ovaj zabija razbijenu bocu u glavu. Kasnije kako se film počinje razvijati, možemo se zabaviti u nizu efektata koji nekako vuču na horror đir osamdesetih.
Kada već Amityville filmovi ne nude ništa pametnoga, eto u “Amityville 1992: It’s About Time” bar možete viditi neki dobar kill. Ostatak filma je potpuno neposeban…
3 comments
A daaaajjj. Nabaci još i remake. Da se riješiš cijelog serijala u šutu..:)
Bit će neki serijal rimejkova pa u ga ubacitit, ne ide sada, mozak je otupio na Amityville :D
Bez veze… 4/10