Clophill iz naslova na prvu djeluje kao klorofil, ali riječ je o napuštenoj crkvi u Engleskoj oko koje se vežu priče vezane za crne mase i paranormalne situacije. Grupa mladih snima dokumentarac o tom ukletom mjestu. Znate sve kako to ide.
Riječ je o nečemu što je naizgled found footage film, makar tehnički i nije riječ o tome. Ekipa snima dokumentarac iz prve ruke, ali u filmu nitko ne umire, pa eto živi i zdravi su vratili “misteriozne snimke”. Film sam iz prve osudio na propast, makar postoji jedna zanimljiva činjenica koja ga bar radi malkice zanimljivijim.
Cijeli film je koncpiran kao dokumentarac sa dosta intervjua, a iznenadio sam se da dosta ljudi u filmu izgledaju prilično realno, vrlo dobra gluma za film sa nižim budžetom. Čitajući malo o filmu na netu, došao sam do toga da je gotovo 80% filma istinito – tj. snimali su prave ljude koji živi u blizini “uklete crkve”, a pomaže im lokalno društvo paranormalnih istražitelja.
Film djeluje kao malo ozbiljnija epizoda “Ghost Hunters” TV serije (ili bilo koje slične bedastoće; nisam neki fan toga) ili pak nekakav dokumentarac na kojeg bi mogao naletiti na Discovery Channelu. Zadnjih desetak minuta filma ubačene su neki horor elementi, pa ovo završava kao pseudo dokumentarac.
Ako volite taj đir istraživanja paranormalnog gdje se nikada ništa ne dešava, možda će vam se film i svidjeti, a za preostalih 99.99% ljudi – preporučam da ovo preskočite. Od napetosti nema ni n, konstantna priča i dizanje atmosfere, a finalni “horor” je razvodnjen, naprasno ubačen i vrlo brzo završen bez ikakvih žrtava.