Grossmann Film Festival 2007 report #2 – kinomanijaci

Nakon poštene pijanke sa kojom smo završili prvi dan, jedva se budimo negdje oko podne. Riba i Evil Xander su bili ranoranioci pa su iskoristili blagodati doručka u konobi koja je dio apartmanske kuće, dok smo ja i ovaj drugi šljam morali čekati da se zaletimo negdje na ručak. Kada se želudac već zalijepio za kičmu odlučili smo se na obližnju Tavernu, rustikalno uređen restorančić lociran nekih petstotinjak metara od naše lokacije. Uz obveznu after-pijanka hranu u obliku juhe, pali su neki odresci u papru, a Mr. Trash himself Riba se bacio na neko meso zapečeno sa sirom i ananasom. Savršena hrana poslije noći žgaravice ;) Nakon toga smo skočili do Ormoža, gradića udaljenog kojih dvadesetak minuta, a oko štiri i pol smo naposlijetku došli u Ljutomer na kino dan.

Kino projekcije su inače održane u lokalnom domu kulture, koji je bio udaljen od bazne postoje festivala samo kojih tridesetak metara.

Ulaskom u zgradu, moglo se kupiti nešto materijala oko festivala, pa sam pljunuo cvancig eura za cool majicu i euro za poster. Prije projekcija se moglo degustirati i lokalno vino. Dvorana za projekcije je bila sasvim dobra, mnogo bolja od recimo za sada drugog riječkog kina Croatia. Ok, jačina zvuka tijekom prikazivanja je mogla biti zericu niža, ali gledati jedan opskuritet i jedan slasher na velikom planu – jednostavno se nemožeš buniti.

Za početak, u pet sati smo se nakanili odgledati film “Konec srpna v Hotelu Ozon (1967)” koji je, pazite sada, češka crno bijela post apokaliptična sci-fi drama. U dvorani je za ovaj film bilo doslovno desetak ljudi – nas četiri, par ostalih i Slobodan Šijan i njegova žena. Samo se elita skupila :-)

Film se bazira u post apokaliptičnom okruženju gdje doslovno krdo žena preživljava po šumama u potrazi sa fellow ljudskim bićima. Film je “poseban” po ubijanju životinja kakvog se ne bi posramio ni Deodato (“Cannibal Holocaust“). Kasapljenje zmije, pucanje i riješavanje psa, komadanje krave neke su od scena koje je redatelj prilično opširno vizualno “objasnio”.

Poslije filma je bili kratka pauzica, taman da skočimo do birca riješiti jednu biru, pa povratak na “Fritt Vilt”. Za ovaj film se noć ranije nije znalo dali će filmska rola uopće stići do Ljutomera. Kako se prikazivao na nekom festivalu u Srbiji, uspio je zapeti na izlaznoj granici radi nedostatka pripadajućih certifikata. Naposlijetku je sve ispalo OK, te je film publici predstavio scenarist Thomas Moldestad.

O filmu ću pisati kasnije u osvrtu, pa neću u detalje, ali moram spomenuti da se snimao u brdskim krajevima, doslovno bogu iza nogu gdje nije bilo ni signala za mobitele. Nevezano za svoju ne preveliku inovativnost, film je radi nekih svojih kvaliteta zasigurno vrlo solidan dodatak novom valu slashera.

Usput malo HorrorHR mode – rođendandski poklon od kompadrea FilmTV-a.

Na redu za gledanje je bio grčki zombie film “To Kako” iliti “Evil”, ali ipak smo se odlučili na zanimljiviju alternativu o kojoj možete čitati u slijedećem dijelu Grossmann reportaže. Kak’ se kaže, To be continued…