Nekoliko modernih yuppiea uživa u jedrenju dogovarajući multimilijunske poslove vezane za širenje telekomunikacijske tvrtke na niz azijskih zemalja. U moru primjećuju čovjeka koji se zadnjim atomima snage drži za komad drva. Spašavaju ga, ali ista ta njuška po noći preuzima kontrolu na jedrilicom i zabije je u mali otočić. Otok baš i nije napušten, na njemu obitava drevno pleme humanoidnih monstruma.
U prvih petnaestak minuta upoznajemo sa spomenutim poduzetnicima u svojim ranim tridesetim godinama, koji taman od financijera dobivaju poveću količinu novca za njihov odličan (u svijetu izvan filmova i ne baš) poslovni koncept. Upoznajemo se sa likovima, što je solidno, a i lijepe scene jedrenja daju naznaku da je i bilo nekakvog budžeta.
Kada se radnja seli na otok, autori pokušavaju malo po malo zagrijavati gledatelja za očekivanu borbu za život i smrt između “brodolomaca” i lokalnog plemena, ali ubrzo dolazi do nekakvog zamora. Počinju se voditi nepotrebne diskusije, a stvar baš ni ne spašava prilično dinamična zadnja trećina filma.
Pleme monstruma je inspirirano Predatorima, praktički isto izgledaju, a i u ponekoj sceni imamo onaj klasični predator-o-vision pogled kroz njihove oči. Vizualno film i ima neki solidan šmek, ali kako se najveći dio radnje dešava usred mrklog mraka, više se sve fokusira na kvazi-spooky glasanje (mrmljanje) članova plemena, nego na direktnu akciju kakvu bi htjeli gledati.
U par trenutaka heroina me u pokušaju preživljavanja nekako podsjetila na slične situacije iz filma The Descent, ali tu ponajviše mislim na sličnost glavne glumice, premazanost krvlju i događaje u mraku. Kraj filma je totalno blesav, david protiv golijata pobjeđuje na najjednostavniji mogući način.
Inače u filmu se pojavljuje i Lance Henriksen, ali tu je oko dvije, eventualno tri minute. Nije među brodolomcima, već je u igri jedna pozadinska (ne toliko bitna) priča o poveznici ovog plemena sa karikom koja nedostaje.
2 comments
da, i?
film je interesantan i napet kao logaritamska tablica.