Grupa mladeži mora nadoknaditi što se nisu pojavljivali na jednom od predavanja, pa rano ujutro u subotu kreću autobusom u nekakav muzej vlakova. Nakon deset minuta uvoda gdje svaki lik zasebno stiže do busa i saznajemo njihovu fucked-up priču, bus napokon kreće. U muzeju ih dočekuje Tony Todd i dakako edukativni dio završava sa razgovorom o nekom “Railroad Jacku” koji je uvijek viđen uz gadne nesreće. Na povratku, par ljudi iz busa vide tu kreaturu kako ih gleda iz šumarka…
Prvo da izbacimo iz priče lik Jack the Rippera, ovdje je riječ o drugoj njušci, ajmo to tako reći monstruoznom ćelavcu koji proganja jadne nam teenagere. Nakon što bus sleti sa ceste, mladež ne paničari već uviđa da je u blizini veliki cirkus (ne onaj sa životinjama, već pravoamerički carnival). Bedasti teensići krenu uživati, ali Jack ih ubrzo napada.
Film snimljen u nepunih 15 dana tipični je primjerak masovnog horror djelca, koji nema nekih prevelikih aspiracija, makar pokušava ubaciti nekakav (već viđeni) twist. Nakon prvih pol sata nisam baš bio očaran, prvo ta scena sa pojedinačnim dolascima do busa, pa onda muzej vlakova koji više izgleda kao muzej nesreća koje su uzrokovali vlakovi… A onda Tony Tood, već sam rekao da ne volim filmove gdje se zapošljavaju horror legende da kojih minutu i pol na ekranu koriste da im se ime zalijepi na DVD disk.
Kada kreće makljaža, mogu reći da je Jack the Reaper ponudio neke svoje bolje strane. Redatelj se, nevezano na konstantno fokusiranje na veliki kotač (zijev), ponudio par lijepih vizuala, dok je Jack the Reaper (iliti Railroad Jack) kao negativac prilično solidan. Ok, teenageri su glupi kako smo i očekivali (dal’ bježiš od manijaka u onaj labirint sa ogledalima?), ali i uz svu svoju neinventivnost film bar nije bio dosadan. Gledljivo, bar ako znate što očekujete…