Nastavljamo sa filmovima iz prve edicije After Dark Horrorfesta. Penny (Rachel Miner) je mlada djevojka koja je nakon traume u djetinjstvu – automobilske nesreće u kojoj su joj poginuli roditelji dok je ona jedva preživjela – obolila od amaxophobije, straha od vožnje u autima. Uz pomoć svoje psihijatrice Oriane (Mimi Rogers, pokušava kao suvozač “preživjeti” poldnevnu vožnju prema planinama. Nakon stajanja na pumpi, Penny se kljoka tabletama za smirenje, za što Oriana kasnije u vožnji saznajte. Prilikom diskusije pada joj koncentracija za vožnju te naleće na austostopera. Osobi ipak nije ništa, ali makar izgleda kao onaj šef Darth Vadera iz starih Star Warsa sa kapuljačom preko lica, Oriana joj nudi prijevoz. Penny ludi, nemože disati, strah joj je na zavidnom nivou, posebice nakon što joj ta osoba nudi ražnjiće od krvavog mesa. Dolaze do nekoga napuštenoga kampa gdje autostoper izlazi. U strahu voze dalje od njega, ali shvaćaju da je ražnjić završio u gumi, te im auto staje usred šume.
Sve ovo što sam spomenuo se dešava u prvih pola sata filma i moram reći da je jednostavno genijalno dorađeno. Pustivši na stranu detalj da su usred mraka pokupili autostopera, karakterizacija likova je savršena, te sam skoro bez disanja se uživio u Pennynu paranoju i manični strah. Kada im puca guma, one zaustavljaju auto i Oriana pokušava telefonirati. Odlazi desetak metara dalje i nestaje. Penny ostaje u autu, sama usred mraka a manijak je u blizini. Paranoja deluxe, savršeno odglumljeno i iznimno zanimljivo.
Nažalost na ovom mjestu moje istinsko zanimanje za film polako počinje jenjavati. Penny se usred situacije XY onesviješćuje, te se nakon buđenja pronalazi u istom tom autu koji je zabijen između drva tako da nemože izaći van. Ako i možete proći preko situacije da se zadnje automobilsko staklo može razbiti, zatupiti će vas to što se ostatak filma (cca pedesetak minuta) Penny konstantno nalazi u tom autu. Malo po malo se bacaju neke situacije poput pojajvljivanja Oriane ili misterioznog lupanja po krovu, ali to je to – mislim kako se uživiti u tu situaciju?
Drugi minus je što se ubacila nekakva pod-radnja koja u igru ubacuje par dodatnih likova, kojima je jedina i osnovna ulogu da budu ubijeni. Bezveze, nepotrebno i loše odrađeno. Što se film približava kraju, saznajemo nekakve osnovne informacije o manijaku, ali finalni obračun djeluje iznimno bedast – hello – dešava se unutar auta ??? A kraj filma? Bezvezarija totalna.
Baš šteta, prvih pol sata su stvarno bili pravi thrill-ride, nisam mogao vjerovati da su uspjeli toliko upropastiti ostatak filma.
11 comments
Rachel Miner…hm…
slažem se. od ovih afterdark koje sam pogledao, od ovoga mi je jedino gluplji THE HAMILTONS
Skoro sam umro kak je ovaj film dosadan.
Ovaj film je briljantan.Ja mislim da je to što se druga polovica filma odvija u autu daleko bolje nego da ženska trči kroz šumu i vrišti.Ovako je sve tjeskobnije,napetije i jezovitije.Malo je bilo bolesno gledati mrtvu Mimi Rogers 45 minuta,a i kraj je rip off Texas chainsawa,ali jebi ga, malo koji horor je savršen.
Briljantan? Ni manje ni više nego briljantan? Mislim mogla bi pomisliti da nekome film može biti OK ili recimo dobar, ali mislim da nitko osim tebe (anonymous) nije sa ovakvim počastima pričao o filmu.
Jednog dana ćete shvatiti da ste pogriješili.Ovo je remek djelo .Vaš je problem što očekujete previše akcije i krvi, pa onda budete razočarani kad naletite na ovakav slow paced triler.Smisao ovog filma nije bio u klanjima i mrcvarenjima kao u nekim jeftinim slešerima,već u izazivanju najdubljih strahova(slična metoda je bila u Clownhouse-u).A ako želite krv,gledajte 2000 maniacs i Wizard of gore.
Pišeš doslovno kao da si sam režirao film. Slažem se da je film stvarno dobro počeo, ali kasnije je zalutao u mračne vode dosade. Ajde mi molim te reci kako te moglo toliko oduševiti čeljade koje nemože pobjeći iz auta? ne iz svemirskog broda, aviona, podmornice, nego običnog auta? A tek ljudi koji su bačeni samo da bezveze poginu?
Ove gluposti što si pisao da “mi” (tko smo mi? borci protiv Penny Dreadful-a?) očekujemo krv i akciju – neznam dali bi ti trebao na to išta reći. Da su i ubacili tonu krvi i akcije film bi opet bio razočarenje.
Izazivanje najdubljih strahova? Ok je strah, sve pet – ali prijatelju moj film je dosadan. Recimo zamisli film o ženi koja je klaustrofobična a netko ju je zatvorio u neku prostoriju. Djeluje zanimljivo, ali kad staviš da prostorija ima 4 prozora iz kojih bi i dijete od pol godine moglo pobjeći onda je to idiotarija epskih proporcija.
Ovo: “Smisao ovog filma nije bio u klanjima i mrcvarenjima kao u nekim jeftinim slešerima,već u izazivanju najdubljih strahova(slična metoda je bila u Clownhouse-u)” ti stvarno nije trebalo. Ovakvi mainstream filmovi se ne gledaju radi gorea, krvi ili nelih posebnih pizdarija, već radi toga što želiš uživati u filmu i zabaviti se. Ako je film dosadan ili loš, to je tako, nevezano za to dali ima sisa, krvi ili manijakalnih uber killera…
Clownhouse: mulac koji se panično boji klaunova a njega i braću napadaju manijaci ubučeni u klaunove. Bježi okolo po kući pokušava preživjeti i gleda svoju braću kako nagrabusuju.
Penny Dreadful: cura koja se boji vožnje i sjedenja u autu. Netko je stavi u auto i ona 45 minuta filma ni ne pokušava realno izlaći iz auta nego plače, spava, očekuje da je netko ubije i ko zna što.
Razlika epskih proporcija, bar gledavši na to da je film forma koja pokušava imati veze sa realnošću.
Mislim slažem se da se mišljenja razlikuju, ali ove fore da svi gledaju filmove radi krvi su u najmanju ruku idiotne.
Stvarno mi je žao ako sam nekog uvrijedio.Ja sam svjestan činjenice da filmu logika nije jača strana,ali kad gledam hororac,boli me kurac za logiku,važno mi je samo da nakon gledanja imam noćne more.Dobro,nisam imao noćne more,ali me je dobro isprepado.Kad se na kraju ženska prvi put pojavila, skoro sam pao sa stolca ,a vjerujte mi ,nagledao sam se horora i prilično sam imun na strah.Još jednom,sori…Malo sam pretjerao.
Ja bih samo htjela pitat zakaj ste se svi ogradili od krvi, mesa i dobrog slešanja? Ja se slažem s HorrorHR, ak je film dosadan… pa hebemusve onda je dosadan pa bio on samoprozvano ili tuđeprozvano “remek djelo kultno da kultnije nemre bit, briljantno da ne možeš u njega ni pogledat bez sunčanih naočala i realan za popizdit”. Meni je recimo Black Christmas takav proljev od filma i mogu ja prihvatit njegovu vrijednost i činjenicu da bi se to realno moglo dogodit nekome u zabiti kao što je npr. Zagreb pa da bi isti trebao prouzrokovati mi noćne more i pogledat ću ga jednom, možda dvaput, al dosadan je i tjera me da manijakalno stišćem onaj >> na daljinskom.
S druge strane mene stvarno veseli gomila krvi i nema mi većeg zadovoljstva od opetovanog vađenja istih mokrih čarapa iz utroba slučajnih prolaznika i parova zavaljenih na sicevima automobila koji su se, evo baš sad, spremili bacit na fuk i čija uloga traje cca 1-2 minute. (tipa recimo Schnaasovog Zombie 90). Stoga se ne osjećam povrijeđenom kada Anonymous govori o gledateljima jeftinih slešera koji ne razumiju slow paced?! triler jer mi noćne more izazivaju isključivo npr. zakon o bespravnoj gradnji i ini slični.
Vidim da sam preduboko prokopala ali s obzirom na to da me nitko ne zna ipak bum poslala ovaj komentar pa kud puklo tam je rupa.
hm mislio sam ga gledat al nakon ove recenzije ću se predomisliti
ma pogledaj ga prika, nećeš požalit, da se ja osvrćem na recenzije nebi pun kurac filmova pogleda, jedino nisam skužio ko je ubojica, koji je on kurac!