Unrest (2006)

After Dark Horrorfest je iznimno dobro odrađena marketinška akcija. Izabrati 8 relativno solidnih filmova, napraviti limited theatrical run i kroz par mjeseci izbaciti sve filmova na DVDu je hvalevrijedan potez. Tu posebice mislim na omogućavanje nekim filmovima koji bi bili osuđeni na direkt izbacivanje na DVDu da ipak dožive svoju kino premijeru, pa makar ona trajala samo jedan vikend i na odabranim lokacijama širom SADa. Svoj pregled filmova iz ove “elitne liste” sam počeo u drugom mjesecu sa azijskim psihološkim horrorom Reincarnation, a nastavio prije kojih mjesec dana sa iznimno stereotipnim i lošim slasherom Dark Ride. Na red je došao film “Unrest”, djelo koje me iskreno najviše zanimalo…

Kao pasionirani čitatelj Fangorije (nevezano za njihovo konstantno praćenje samo recimo mainstream horrora), uživao sam čitati njihov coverage filmova iz ovog serijala. Svaki film je dobio koje 3-4 stranice, što su dakako gadno naplatili, ali otom potom. Redatelj i ko-scenarist fima “Unrest” Jason Todd Ipson je čovjek koji je diplomirao medicinu, ali je ubrzo nakon toga odlučio da želi postati redatelj. Upisao je jedan od specijaliziranih tečaja (ili škola) za producenta, a ne za redatelja, što je i sam objasnio kao produženom mogućnosti – kada znaš producirati, znaš nabaviti lovu, pa si onda možeš i sam snimiti film.

Kad čovjek završi medicinu i onda ide snimati horror koji se vrti oko mladih doktora koji upravo odrađuju kolegij “gross anatomy” gdje seciraju leševe nemože biti loše. Prije uvodne špice filma počašćeni smo sa mini, vrlo spooky, uvodom gdje se mlada žena luđački gleda u ogledalo (kameru). Baš sam na početku ostao paf, cura ima stvarno neke posebne oči, koje sa “zlim pogledom” izgledaju dosta bolesno. Nakon promatranja počinje se sa komadom stakla rezati po licu i tijelu. Pat tjedana kasnije, njeno tijelo postaje “oruđe prakse” za grupicu doktora koji su glavni protagonisti ovoga filma.

U centru grupice je Alison (Corri English), mlada iznimno zgodna doktorica, za koju bi ljudima koji su radili casting kupio pivu. Cura je (meni) full zgodna, a nije neka iznimno mršava i visoka “manekenka” na kakve smo inače navikli. Ostatak grupe su muškarci, a jedan od njih je u pravom životu brat Jessice Albe. Ubrzo nakon prvog zabijanja medicinskih instrumenata u “njihov” leš, počinju se dešavati čudne stvari, ljudi nestaju, umiru, a sve ide prema tome da je duša nesretnice iznimno osvetoljubiva prema onima koji joj oskrvnu tijelo.

Film je cijelog svog “radnog vijeka” prilično napet i sa guštom pratiš događaje i očekuješ finale koje bi trebalo otkriti što se zapravo događa. Izgleda mi da je scenarij pomalo pod utjecajem novijih azijskih horrora. Ne mislim tu na curice sa crnom kosom, nego na prokletstvo (u ovom slučaju nekakvu verziju opsjedanja) koje se mora riješiti ako se želi doći do happy enda.

Gledajući film iz gore departmenta, osim leševa (za koje kažu da su pravi – iskreno većina ih i tako izgleda) i jednog odrubljivanja uda, nemamo nekakvih posebnih vizualnih perverzija. Razvoj priče to zapravo i ne dopušta, a i autor filma više vuče prema realnijim “smrtima”.

Put “Unrest-a” prema savršenstvu kvare nekih manji dijelovi scenarija, koji djeluju nedorečeno ili previše umjetno. Tu posebice mislim na Alisoninu inicijalnu maniju prema otkrivanju porijekla njenog leša, pa do situacije kada “nekako” uspijevaju nabaviti video snimke mlade žene prije smrti i članje koji im objašnjavaju protive čega se bore…

Nevezano za te manje minuse, “Unrest” mi je iznimno pozitivno iznenađenje. Rijetki su horror filmovi snimljeni u ovom desetljeću da se mogu pohvaliti originalnom pričom upakiranom u zanimljivi tijek radnje.