Super Hybrid (2010)

Misteriozni automobil ulazi u mračnu uličicu i ispred dva tipa se transformira u neku najspektakularniju jurilicu. Polupijani frendovi ulaze u auto i ubrzo na bizaran način umiru. Nakon obavljenog posla automobil odlazi sa mjesta zločina, ali se nađe usred automobilske nesreće. Poluraspadnutu karampanu odvuku u garažu na popravak, a tamo se auto počinje transformirati u druga vozila i kreće u obračun sa radnicima garaže.

Opis filma djeluje podosta bizarno, zar ne? Prije gledanja filma bio sam upoznat sa naslovom, ali mislio sam da je ovo samo jedna od moderniziranih varijanti filmova poput Christine i The Car iz 1977. Sličnosti su vezane samo uz to što je automobil glavni negativac, a u filmu Super Hybrid (ili Hybrid) scenaristi su imali dosta inovativniju ideju. Nevezano koliko čudno zvuči koncept organizma koji je tisućama godina evoluirao i shvatio da je pretvaranja u automobil “the way to go”, pohvale autorima – bar su se potrudili napraviti nešto iole originalno.

90% filma se dešava u toj zatvorenoj garaži na nekoliko katova i auto ovdje ima ulogu nekakve životinje, jer sve zajedno izgleda kao nekakav miks između animal attack filma i nekakve iteracije Alien koncepta (zatočeni ljudi uz monstruma). Automobil se može pretvarati u bilo koje vozilo, a fokus filma je tome da ljudi pokušavaju uloviti ovog monstruma, a ne naopako. Ovo je i ok sjelo, jer auto ipak ima svoje limitacije, kako bi se moglo objasniti lov na ljude u zgradi punoj stepenica gdje auti recimo ne mogu ni prismrditi.

Iza filma stoje scenarist Benjamin Carr i redatelj Eric Valette. Ovaj prvi je pisao scenarije za niz Pupper Master filmova, te recimo Hellraiser: Deader i Thir13en Ghosts, dok je Valette imao dosta dobar početak sa francuskim Malefique, ali je zaslužan i za jedan od glupljih remakeova ikada – One Missed Call. Ljudi imaju iskustva u horroru i makar mi film nije u potpunost sjeo, vidi se žar na planu scenarija i režije.

U filmu me ponajviše smetalo to što se radi vrlo limitiranog mjesta radnja stvari dosta usporavaju, većinu vremena ljudi rade jednu polu-primitivnu zamku za ubojiti auto i to bi bilo to. Isto tako nisam fan CGI akcije koje je film krcat – auto pogoni nekakvo zmijoliko kompjuterizirano biće. U globalu, dva prsta gore za scenaristički bijeg prema nečemu što možda i ispada glupo, ali barem ima dašak originalnosti.