Blood and Chocolate (2007)

Dok smo prije mjesec dana bili preko bare u kinu smo imali alternativu gledati “The Messengers” ili “Blood and Chocolate”. Kratko guglanje i IMDBanje nam je odabralo prvu opciju. Makar je film bezvezan, sada definitivno znam da smo napravili dobar odabir jer je “Blood and Chocolate” samo umarajuća teen horror drama. Vivien je mlada zgođušna djevojka, koja je kao dijete doživjela pomor većine članova svoje obitelji. Tada su je kao dijete vratili u Rumunjsku kod svoje tetke i svome čoporu. Da, Vivien je vukodlak iliti loup-garou kako se članovi čopora međusobno nazivaju.

Makar mora strogo pratiti pravila svoga čopora koji uključuju organizirana lovljenja ljudi i obavezno parenje sa starješinom, Vivian pokušava biti malo drugačija. Ne sviđaju joj se staromodna pravila, koja joj još više počinju smetati kada upoznaje mladoga crtača stripova Aidena u kojega se uskoro zaljubljuje. Što će Aiden napraviti kada sazna da je njegova odabranica srca zapravo vukodlak, biće na kojemu on bazira svoj novi strip.

“Blood and Chocolate” je vrlo plitko dijelo, nezanimljive i previše bazične priče. Iz perspektive horrora neće zadovoljiti niti jednoga fana jer se vukodlaci zapravo prikazuju jedino u vučjem obliku – znači nema neke sredine, direkt se transformiraju iz čovjeka u vuka. Uz to, previše su koncentrirani na neka pravila, po kojima ne ulaze u konfrotaciju sa ljudima, te se ponajviše radi toga cijela priča zapravo vodi oko ljubavnog odnosa između Vivien i Aidena. On pokušava pobjeći od svoga čopora, a oni je u tome žele spriječiti – klasika.

Mnogo ljudi je ovaj film bezdušno popljuvalo, ali možda većina njih nije znala da je osnova ovoga filma istoimeni roman namijenjen mlađim teenagerima. Iz ovoga je logično izvući što se od filma može očekivati, te da je fokus ljubav, a ni blizu vizualni ili psihološki horror.

Makar mi je film bio potpuno dosadan moram spomenuti samo par elemenata koji su mi bili osvježavajući. Jedan od njih su scene lova vukova na ljude, gdje se vrlo dinamično u kadrovima stvarno vidi da životinje trče za ljudima. Kako i sami valjda znate, radi lakšeg snimanja ili neiventivnosti, u rijetkim filmovima možemo u istom kadru vidjeti osobu koja bježi i osobe/živine koje ga proganjaju. Druga od stvari mi je jedan detaljčić iz scenarija, naime kada Aiden u jednoj sceni sa srebrom ubije vukodlaka, on je potpuno u panici kako je ubio čovjeka, da je ostavio otiske, te da će ga zasigurno naći.U većini horrora nema ove potpuno logične dileme, već se apriori uzima olakotna okolnost da je riječ o monstrumima, pa makar i od njih ostaju leševi u ljudskom obliku.

Gluma je relativno solidna, a Agnes Bruckner koja je odglumila Vivien se ovih godina pojavila u horror filmovima poput “Venom” i “The Woods”.

Film je stvarno premonoton, prespor, valjda jednostavno nisam ni blizu ciljane dobne skupine prema kojemu je orijentiran.