Dark Ride (2006)

Horror vožnje su uobičajeni lajt motivi za testiranje stanje nečije hrabrosti. Dvije djevojčice ulaze u popularni “Dark Ride” u gradskom zabavnom parku i dok se jedna panično boji, sestra blizanka je pokušava dodatno zastrašiti. Ma koliko banalno izgledaju te horror vožnje, sa guštom sam išao na jednu u Bečkom prateru, ali i u mnogo bolje u London i Edinburgh Dungeons. Osjećao sam se kao neki mulac iz 80s horror filma dok su te plastične i gumene lutke se bacakale oko vlakića. Ali ok, ajmo dalje na film. Usred vožnje napada ih manijak sa nekakvom keramičkom maskom preko lica i vrlo efektno ih riješava nekih unutarnjih organa. Špica počinje i uz montaže zabavnog parka pratimo novinske isječke, koje govore što se desilo sa ubojicom. Prvih desetak minuta bili su stvarno obećavajući…

Vrijeme radnje se seli desetak godina unaprijed i u centar pažnje nam se stavlja grupica teenagera, koji kreću sa svojim kombijem što dalje od škole, da proslave jesenske praznike. Usput kupe autostopisticu, blesavu ali zgodnu groupie djevojku koja sa svojim halucinogenim gljivama ekipici nudi dodatnu razinu zabave. Kao fol da uštede pare za motel, grupica se odlučuje prespavati u obližnjem zabavnom parku, dakako baš na mjestu gdje je ubojica godinama ubijao posjetioce parka.

Znate i sami kako stvari idu dalje, pa se neću zajebavati sa detaljima. Ipak ja sam tu da hvalim ili kudim, a na svoju žalost ovaj film zaslužuje samo ono potonje. Naime, stvarno mi nije jasno kako je “Dark Ride” dobio svoje mjesto u “After Dark Horrorfestu”, kino prikazivanju 8 “posebnih” horror filmova. “Dark Ride” je sve samo ne poseban, jer mu je glavna i osnovna boljka iznimno plagijatorski scenarij. Ljudi koji su na tome radili su uspjeli iskemijati sve moguće stereotipe, od blesavog motiva odlaska na mjesto zločina, idiotnog polu-twista u sredini, likovima “kojima je sve ravno”, bedastim interkonekcijama među njima, pa do djelokupnog raspleta.

Stvarno je loše kada nakon desetak minuta već možeš shvatiti prema kojem finalnom twistu se krenulo. Još je lošije kada se tijekom trajanja filma to još ekstra prikazuje da neki “pametniji” ameri shvate. A za kraj, najlošije je kada na kraju daš još jedan A-Z nacrtani prikaz svega što je vuklo prema twistu. Mislim, OK, bilo je jebeno jednostavno za shvatiti, čemu tretirati gledatelja kao potpunog ignorantnog morona? Hm, kad se sjetim gledanja filma “Messengers” preko bare, gdje je neka žena u kinu mislila da su vrane zapravo golobovi, možda i treba to tako blasfemično rascijepiti da i najtuplja osoba u kinu/pred TVom shvati…

Glumačke performanse su na najbolji način smiješne. Većina ih je u horroričnim situacijama potpuno neuvjerljiva, blijeda, pa na trenutke i katastrofalna. Jedan od solo performansa groupie djevojke u kombiu mi je stvorio tucet upitnika nad glavom, jer sam mislio da se takve blesave monologe eventualno može staviti u nekom dokumentarcu sa blooperima na filmu.

Ubojica je OK, po jačini nadčovjek, a maska mu na trenutke izgleda posebno creepy. Tu posebno mislim na trenutak kada kao dijete gleda kako se čovjek kojega je upravo zarezao mačetom prepolovljava na dva dijela. Krvi i kasapljenja ima u dovoljnim količinama, makar je interakcija ubojica <-> žrtva odrađena na početničkom nivou. Doslovno nikada nemamo oboje u nekoj sceni akcije, sve se “moderno” režu kadrovi. Kada sam na ovoj temi, prikazivanje horror statua i lutaka iz horror vožnje je fora, ali malo se pretjeralo sa ponavljanjem. Uz to, “Dark Ride” bi trebala biti vožnja, a kako naši protagonisti hodaju kroz cijeli taj scenary evidentno se vidi da nema nikakvih pruga, već da sve izgleda kao nekakav horror muzejčić….