Blacula (1972)

Nakon dugog vremena skupila se originalna ekipa ljubitelja horror izričaja + pridruženi punopravni član, te se krenulo u avanturu gledanja nečega nadasve zanimljivoga. Recimo… Makar smo razmišljali o gledanju Tentaculos Asasinos (Octopus II na španjolski) i FrankenFisha, odabrali smo “remek” djelo soul cineme. Prije par sto godina, crni afrički princ Mamuwalde sa svojom ženom Luvom stiže u službenu posjetu grofi Draculi. Razlog je potpuno “očit” – Mamuwalde želi da se Dracula potpiše dogovor sa kojim podržava prestanak trgovanjem crnim robljem. Nakon pet minuta razgovora sa spektakularno službenim rječnikom (riječi kao da su izvađene iz nekih zakonodavnih spisa), Dracula ugrize Mamuwaldea i proklinje ga – “Neka tvoje crno meso trune. Ti ćeš postati – Blacula”. Ubrzo nakon toga ga zatvara u podrum svoje kuće, te mu ubija ženu.

Sadašnje vrijeme. Dva homoseksualno orijentirana dizajnera (spominjem njihovu seksualnu orijentaciju jer se kroz cijeli film spontano vrijeđaju “black faggots” etc) otkupljuju stvari iz Draculinog dvorca, te u ameriku dovađaju lijes sa Blaculom. On se budi, te funkadelic kažin počinje.

Faktor smijeha: kad gledaš u ekipi, neke scene generiraju toliko smijeha da se često vrtio DVD unazad da se ponovo vide neki detalji. Tu posebno mislim na neki prateći bend koji pjeva u noćnom klubu, a u prvom planu (namjerno ili ne), jednom od pjevača se kroz uske pripijene hlače vidi njegova muškost ;) U combu sa time, naš good guy, Shaftoidni Dr. Thomas, svojoj trebici baca jebački poljupčić sa svojim napućenim, brčinama prekrivenim usnama. Priceless.

Faktor smijeha 2: već i samo ime Blekjula, u kombinaciji sa spomenutom muškosti počelo je generirati salve sprdancije. Uskoro je Blekjula postao Kokjula (za one koji se ne snalaze – cock-ula), redikjula (redi-cula), sakjula (suck-ula) etc…

Blacula je zapravo naj-lirskija verzija Dracule koju sam imao prilike vidjeti. Cijeli film se vrti oko njegove ljubavi prema reinkarnaciji svoje žene Luve (koja je nakon par spominjanja u društvu postala Vulva), te je čak kraj toliko romantičan, da pomisliš da je ovo kombinacija Dracule i Romea i Julije. Izgled “kompenijon” vampira je bio toliko loš, svi su bili ofarbani nekim plavo zelenim bojama, malo me podjećala nijansa na neke lošije zombije iz Dawn of the Dead. Efekta baš i nema, osim transformacija Blacula -> šišmiš, koja je napravljena puno bolje od recimo “legendarne” transformacije u Vampirelli (Roger Daltrey anyone?:)

Sve u svemu, fora film za ekipu, blacksploatation at its finest. Jedino smo se čudili zašto Blacula na coveru DVDa grize bijelkinju – u filmu su par bijelaca doslovno samo statisti, te Blacula cucla samo crnkinje. Valjda radi marketinga ;) E još jedna stvar, kad Blacula popizdi i postake krvoločan, na licu dobije ekstremne bafe, te mu se obrve spoje sa njegovom afro zurkom. Pricless #2.