Mladi bračni par useljava se u novu kuću kod koje postoji jedan mali minus – bizaran lik stanodavca Geralda. Dok su im prvi utisci sa dotičnim da smrdi po dječjim pelenama, uskoro shvaćaju da im je to najmanji problem.
Čim vidim neki novi horor film da imenu spominje kameru, lagano mi se smrači. Na sreću, nije riječ o “found footage” stilu filma, tako da možete odahnuti. “13 Cameras” je psihološki triler u kojemu sa jedne strane imamo mladu obitelj koja čeka prinovu, a sa druge izrazito gnjusan lik njihovog stanodavca.
Tip je kroz cijelu kuću provukao kamere i malo po malo voajerski uživa u njihovom naizgled savršenom životu. Makar likovi baš i nisu razvijeni, pozitivan aspekt je lagani pomak od picture perfect obitelji, budući da budući ćaća vara svoju ženu sa suradnicom sa posla. Kada Gerald vidi da je dotični vodi doma te se kupa u zajedničkom bazenu, u manirama poremećenog “pozitivca” kreće u riješavanje situacije.
Za film ovakvog koncepta, moram spomenuti da mu itekako falilo nekakva razina napetosti. Na papiru djeluje dobro složena situacija, četverokut obitelj, ljubavnica i big brother Gerald, ali od napetosti niti n. Ono radi čega mi apsolutno nije žao da sam pogledao film je sam lik Geralda. Genijalno odabran glumac, savršeno je utjelovio ćaknutog stanodavca. Izgled mu je potpuno pogođen, gnjusan, ljigav, psihotičan – da ga vidiš negdje u mraku trčao bi u suprotnom smjeru brže od Usaina Bolta.