The Curse of Frankenstein (1957)

Dr. Frankenstein čeka smrtnu kaznu giljotinom te svećeniku priča o svome životu. Dok je bio dečko ostao je bez roditelja, koji su mu oporukom ostavili ogromno bogatstvo. Prva odluka koju je učinio, obilježila mu je život – unajmio je osobnog učitelja sa kojim je zavolio znanost. Kako su godine prolazile, njihovi eksperimenti su došli do tog stadija da su uspjeli oživjeti mrtvo štene. Dok je njegovom mentoru Paulu to bilo dovoljno, Frankenstein je htio oživjeti ljudsko biće. Kako mu nije bilo zanimljivo samo oživjeti leš, krenuo je u nabavku dijelova ljudskih tijela sa ciljem slaganja savršenog bića. Malo po malo, Frankenstein ludi te počinje i ubijati ljude da usavrši svoju kreaturu.

Ovo je jedan od ranijih filmova studija Hammer sa kojima su počeli “obrađivati” popularne New Line-ove monstrume. Kada se glede retrospektivno, Dracule i Frankensteini su bili definitivno najpoznatija Hammerova dijela. Nakon što se pogleda par tih radova iz pedestih i šezdesetih godina prošloga stoljeća, vrlo brzo se može zaključiti radi o kakvom zavidnom nivou kvalitete se radi. U ulozi Barona Frankensteina te njegove kreacije imamo dve najveće Hammerove uzdanice – Petera Cushinga te Christopher Leea. Cushing je apsolutno genijalno odradio svoju dramatizaciju fanatičnog Frankensteina, dok je Christopher Lee isto tako perefektan kao monstrum. Iskreno prije ovoga filma nisam ni znao da je Lee imao veze sa Frankensteinom, ali svoju ulogu je odradio do savršenstva. Kada ga gledaš doslovno imaš filing da je ta kreatura sastavljena od raznih dijelova tijela koji zajedno ne funkcioniraju savršeno. Makeup monstera je vrlo upečatljiv, dok ga malo kvari to što se na donjem dijelu vrata vidi da je u priči višeslojna maska. Bottom line, sve više i više sa guštom gledam ove starije filmove jer imaju “ono nešto” što se nemože osjetiti u prevelikom broju novijih horrora.

Paul: You are mutilating his body!!!
Frankenstein: I just removed his brain, that doesn’t have anything to do with mutilation.