Naked Lunch (1991) - gledao samo zbog Cronenberga i film je skroz bizaran o ćovjeku koji ubija žohare, ali je i narkić koji uzima svaku drogu koja mu dođe pod ruke pa i taj insektioid od kojeg počne halucinirati i zamišljati si da je nekakav tajni agent. No, ono najbizarnije od svega je da viđa ogromne kukce/žohare. Ne mogu reći da sam se skroz uživio, ali svakako dobar Cronenberg. I zadnji uvrnuti Cronenberg ako se ne varam.
8=======o
/8==========o (7/10)
This Is Spinal Tap (1984) - ovaj maraton počeo sa odličnim filmom (Withnail and I) i završavam sa još jednim remek djelom. Ovo je bez sumnje jedna od najboljih komedija koju sam pogledao. Gotovo je nevjerojatno koliko ima epskih scena u 80 minuta filma. Snimljen kao mockumentary o rock bendu koji je prošao svoj vrhunac, ali su se vratili sa novim albumom za koji misle da će ih vratiti na sami vrh iako nikad tamo nisu bili kako se polak osaznaje iako oni cijelo vrijeme misle da su odlični. Ali ono, koliko je tu genijalnih scena. Svaka scena sa nastupom mi je legendarna. Ono kad se baci na pod pa počne svirati gitaru i ne može se dići
ili kad su njih troje u onim kapsulama, dvoje izađu, a ovaj treći ne može pa mu sa strane jedan ide pomoći tako d sa čekićom pokušava otvoriti pa sa plamenom
ili najjače od svega onaj minijaturni stonhage, hahahahaha. Dugo se nisam smijao na tako neki film. Ili kad Nigel se buni oko onih sendviča. Pa riječi njihovih pjesama, umiranje. Pjevanje na aerodromu. Rob Reiner je zasigurno jedan od najboljih redatelja 80-ih jer uz ovu genijalnost on još iz tog razdoblja ima Stand By Me, Misery i The Princes Bride
8=========o
/8==========o (9/10)
"You'll Enjoy Mr. Barlow. And He'll Enjoy You!"
opet glumi samog sebe i sad glumi kao da je kušać jela i ide po restoranima te ocjenjuje jela. Ali ide sa svojim prijateljem koji je nekakav blesavi imitator svih glumaca pa se cijelo vrijeme zajebavaju. Ali ono, koji su to besmisleni razgovori 
