You Can't Take It with You (1938) - koja ludnica od filma
od Capre sam samo gledao Divan Život koji mi je jedan od najboljih filmova. Očekivanja su bila visoka i ispunila su se. Ovo je vrh komedije gdje se nećete smijati kroz cijeli film, ali će vam smiješak uvijek biti na licu, a na neke scene vrištati. Čitao sam poslije filma da ima jako puno poveznica sa Divnim Životom, a i dosta glumaca je glumilo u oba dva filma. Radi se o bogatoj i siromašnoj obitelji. Iz bogate dolazi James Stewart koji je ostvario odličnu ulogu kao šaljivac. Zaljubljuje se u jednu žensku koja dolazi iz siromašne obitelji. Jdini je problem su njihove obitelji to jest bogata obitlej koja želi kupiti njihovu kuću i izbaciti siromašne iz nje jer su ti bogati neki bankari (masoni, jel - preočito). Ima scne usred filma na koje se zapitaš "što je sad ovo" jer samo odjednom prikažu 10-ak likova koji počnu plesati i glupirati se
ili scena u restoranu kad Stewart napravi ludnicu sa štakorima
kraj je dosta sličan kao u Divnom Životu. Lijep, prirodan, happy end kakav treba biti. Capra možda nije stilski redatelj kao Kubrick ili Hitch, ali on zna razveseliti gledatelj i zna kako da se gledatelj osjeća poslije filma. Meni je to jako važno i zbog toga je napravio odličan posao.
8========-..o
/8==========o (8.7/10)
Mr. Smith Goes to Washington (1939) - još jedan Capra i još jedan Stewart. Iako su mi Vertigo, Rear Window ili Divan Život bolji filmovi od ovog, gluma Stewarta u tim filmovima nije bolja od ove tu. Tamo je odličan, vrhunsko je odglumio, ali u ovom filmu je odglumio savršeno. Kompletna uloga. Odlična transformacija od zbunjenog i naivnog klinca do čvrstog i odličnog čovjeka koji se bori za pravdu, bori se protiv korumpirane vlade. Prilično kontroverzan film za to vrijeme i baš ga je ova uloga digla u zvijezde. Iako sam očekivao više, ovo je jako kvalitetan film. Sve je kvalitetno odrađeno, ali ima mi par prepatetičnih scena. Ovo je baš film za amere. Sviđa mi se kritika društva, kritika toga da se ne vjeruje svojoj vladi. Highlight filma je definitivno zadnjih 40-ak minuta gdje ih je Stewart sve pomeo sa svojim govorim i upornosti. Isto se pojavljuju dosta glumaca iz Divnog Života i You Can't Take It with You.
8========o
/8==========o (8/10)
All About Eve (1950) -
"Fasten your seatbelts. It's going to be a bumpy night". Sve o Evi je jedan od najkompletnijih filmova ikada napravljenih sa mali milijun odličnih likova. S odličnim dijalozima, scenama, zabadanje noževa u leđa. Pa i čisti subtekst koji stoji ispod ovog filma je vrhunski. Bette Davis glumi Margo, poznatu i priznatu kazališnu glumicu koja ima vjerne prijatelje, dečka, a ima 42 godine to jest 40 godina ima njezin lik u filmu. Al smiješno zvuči kad kažem da žena od 40 godina ima dečka
i jednog dana njezina najbolja prijateljica naiđe na njezinoga fana, Evu. Mlada ženskica koja je ovisna o njoj (kao što sam ja ovisan o Betty
) i "sprijatelje" se te počnu zajedni živjeti. Ona joj pomaže oko svega, kopira je, sprijateljuje se s njezinim prijateljima, ali ubrzo Margo počinje shvaćati da Eva ima puno veće planove. Tu se film rasplamsa i postaje užitak za gledanje. Svi likovi su sjajni, ali Margo je jedan od najboljih ženskih likova u povijesti filma. I među najbolje odglumljenim. Tu ne postoji Davis, to je taj lik, stvaran lik. Još mi se posebno svidio naratorski dio od glumca Georgea Sandersa koji isto tako i glumi baš odvratnog lika koji je najmoćniji u tom poslu. Vrhunska uloga. A sad ono što je najzanimljivije. Te iste godine je izašao jako sličan film. Sunset Blvd. od Wildera, isto remek djelo, kompletan film sa sjajnom ulogom Glorie Swanson. Da se vratim na Davis. Meni je nevjerojatan njezin izgled. Pogledam Katharine Hepburn, uz Davis vjerojatno najveću glumicu. I gledam njezine rane filmove i starije poput Guess Who's Coming to Dinner (1967) i ista je. Ne mislim na glumu već izgled. I tako je kod svih glumica. A Davis je imala tri transformacije izgleda. I još ne znam koji mi je bolje i gdje mi bolje glumi. Prva je ta rana faza gdje je sva vedra, vrckava, puna duha sa tako sjajnom i britkom glumom iako je i tada glumila par villaina. Druga faza je kao neko novo rađanje. To je ta faza između 48'.-58'. gdje prava žena. Tu joj se počeo mjenjati glas i izgled. I ta treća faza dolazi u 60-ima gdje je ostvarila sjajne villain uloge gdje joj je glas dubok, lice joj je neprepoznatljivo, ali to je ona. Najljepše oči su još tu. Fantazija. Ima dva osca i ta dva je osvojila u svoje prve tri nominacije, u 30-ima. Poslije 30-ih je imala još 8 nominacija i ni jednom nije osvojila. Šteta. Bette Davis ima najljepše oči. Ikad.
8==========o
/8==========o (10/10)
Još ostali Harvey (1950), Now, Voyager (1942) i The Philadelphia Story (1940). To idem sad pogledat.
"You'll Enjoy Mr. Barlow. And He'll Enjoy You!"