Tema: policajac

Rezultati pretrage: Ovo su članci na HorrorHR koji su vezani uz pojam "policajac".

Perkins 14 (2009)

Još kada su se na horror sajtovima pumpale informacije o novim članovima After Dark horrorfesta, Perkins 14 mi je zapeo za oko radi dvije stvari – sinopsis je djelovao prilično originalan i izašao je nekakav Grindhouse poster za film. Ovo sa posterom mi i nije bila neka pozitivna stvar, jer je djelovalo da samo isfuravaju taj stil, ali ideja o manijaku koji je sistematski otimao djecu i od njih prirodnim tijekom stvarao “ljudske životinje” je ono što me kupilo. Čitaj dalje…

Psycho Cop Returns (1993)

Frendovi sjede u bircu i opako planiraju momačku zabavu koju će održati u uredu nakon što im otiđe šef. Presretni kombiniraju koliko cuge moraju kupiti, koga zvati i koje striptizete uzeti. Kada policajac koji sjedi blizu njih načuje da će u igri biti i trave, pali mu se gen manijakalnosti i sa veseljem im odlučuje upasti na zabavu. Priprijeti momcima, odlazi u svoj auto, prepun odrezanih ljudskih udova. Zabava počinje… Čitaj dalje…

Fear Itself S01E02 – Spooked

Makar se još ne priča o sudbini ovog novog horror serijala, brojke gledanosti prve epizode nisu bile pretjerano zadovoljavajuće. Baš ne kužim te brojčane odnose u računicama gledatelja u američkim kućanstvima, ali “Fear Itself” pilot je imao gledanost manju od neke druge serije koja se u isto vrijeme počela prikazivati i bio je tu negdje sa reprizom jedne od epizoda odličnog “The Office” u 10 navečer (izvan primetimea). Nevezano za gledanost, evo moje mišljenje o drugoj epizodi pod imenom “Spooked”. Čitaj dalje…

Jeepers Creepers (2001)

U doba kada je ovaj filmić vidio svjetlo dana nije bilo tolike hiperinflacije horrora, a i nije postojalo toliko horror sajtova kao sada. Sjećam se da sam o Jeepersu čitao na jednom od “arhaičnih” web horror odredišta koje doslovno nisam posjetio od kada je jedan neugledni mali sajtić odjednom postao THE odredište. Govorim o Bloody Disgustingu, praktički glavnom mjestu za sve novo u horror Svijetu. Ok da se vratim na temu – pričalo se da je Jeepers Creepers osvježenje u toj post Scream copycat eri, pa sam pohitao na neki azijski sajt koji je misteriozno imao special edition filma mjesec dva prije Region 1 izdanja. Čitaj dalje…

Scanner Cop (1994)

Sam živi sam sa ocem koji ima očitih psihičkih problema. U glavi čuje tuđe glasove i nakon što shvaća da više nema tableta od kojih mu je bolje, potpuno šviće i u ogledalu si vidi male glave kako poput prišteva izlaze iz njegovog čela. Na to urlanje u sobu ulazi policija i ubrzo shvaća da ima problema sa čovjekom koji posjeduje jake telekinetičke moći. Samov ćaća napada murjake i završava sa par metaka u prsima. Maloga Sama jedan od policajaca uzima doma i odgaja ga kao sina. Petnaest godina kasnije poput svog očuha on postaje policajac, a taman u to vrijeme kreće niz ludih napada u kojima ljudi nasumice ubijaju policajce. Čitaj dalje…

Bugs (2003)

Televiziju u globalu ne gledam previše često. Kada mi je TV upaljen, na njemu se vrti ili CNN ili National Geographic. Uz to, povremeno bacim na naše kanale čisto da se divim uradcima domaće produkcije poput Krim Tim 2 il raznoraznih trash izbora sa Miss (ubaci pojam). Jučer je NovaTV odlučila počastiti ljubitelje horrora sa čak tri filma, pa sam rekao, ok petak iovako nije moj preferirani dan za izlazak, ostajem večer uz TV i gledam ih sve. Usput, ako se ne varam NovaTV ima najviše sluha za horror, te im se često zaleti neki horror. Očito je neki od urednika ljubitelj animal attack filmića, pa često imamo neke zmijetine ili morske pse. Čitaj dalje…

Sasquatch Mountain (2006)

Lance Henriksen, živuća legenda horror filmova u zadnje vrijeme mi je u pamćenju ostao po dvije stvari – kameo ulogama u Jake Westovim Pumpkinhead nastavcima i repetitivnom pojavljivanju u filmovima u snježnom čovjeku. Da, Yetiu, Sasquatchu, Bigfootu ili kako vam već paše. O jednome od njih sam nedavno pisao (“Abominable“), a drugi malo stariji (“The Untold” iliti “Sasquatch”) čeka na svoj (ne)zasluženi red. Neku večer sam napokon našao malo vremena za sebe, te sam opalio mini maraton od koja četiri filma, od mjuzikla, preko crtića, do slashera i makljanja sa snježnim čovjekom. Trashorama deluxe… Čitaj dalje…

Maniac Cop 2 (1990)

Dvije godine nakon suradnje sa Larry Cohenom na filmu Maniac Cop, William Lustig je režirao i nastavak filma o ubojitom policajcu. Dvojka se direktno nastavlja na jedinicu, pa se čak gledaocima i ponavlja kraj originala da se skuži što se desilo sa manijakalnim policajcem. Nakon što mu se u rijeci nije pronašlo tijelo, policajski ljubavni par u kojemu je muški dio Bruce Campbell uskoro na svojoj koži osjete da je Maniac cop back in town. Čitaj dalje…

House of Blood (2006)

Kamera iz ptičje perspektive prelazi preko ceste u šumskom podučju. Autobus pun zatvorenika hita prema svojem odredištu, ali niz slučajnih događaja uzrokuje da se auto iz drugog smjera uzrokuje sudar. Vrlo brzo najokorjeliji kriminalci se snađu, te pobiju par stražara i otimaju vozača auta. On je sasvim slučajno doktor, a jedan od njihovih kompadrea je gadno ranjen. Sa svojim taocem, odlaze u šumu, te nakon nekog vremena probijanja kroz gustiš, nailaze na poveću kolibu okruženu misterioznom maglicom.

Pred kućom vide kako neka žena reže ovci vrat sa ciljem prokupljanja krvi, te je poslije “crpljenja” maže nekakvom crnom masti pod čijim djelovanjem ovca nastavi normalnu živjeti. Našem doktoru je to dovoljno da pomisli da ta crna smjesa može pomoći i ranjeniku. Nasilno upadaju u kuću i pred sobom vide obitelj, koja očito živi po svojim standardima življenja koji su bili u opticaju prije kojih par sto godina. Uz to familija govori onim “šekspirijanskim” načinom – dodavajući th i yee na kraju svake riječi.

Nakon što doktor amputira unesrećenome ruku, familija namiriše krv te se pretvaraju u krovoločne vampire. Slijedi masakr i kojega jedino doktor uspjeva izvući živu glavu. Ostatak filma je doslovni copy-paste prvog dijela, samo što je sada doktor jedan od zatvorenika u autobusu (kao optužen za ovaj masakr) i ponovno nam slijedi sudar, te posjet istoj kolibi i istoj obitelji.

Film je režirao i osmislio Olaf Ittenbach, poznati njemački special effects majstor, koji je horror fanaticima poznatiji po “Premutos”, te eventualno po efektima iz mega šrota njegovog poznatijeg sunarodnjaka Uwe Bolla. Film se može podijeliti u dva dijela – razvojnu priču te akciju. Priča je u oba ponavljanja vrlo monotona, na trenutke blesave, dok je akcija neočekivano dobra, da skoro pa izvlači film na nekakvu “borderline” pozitivu.

Kako je Ittenbach majstor efekata, akcija je napravljena prilično brutalno – čupaju se udovi, gnječe se glave, vade se unutarnji organi, zabijaju se lopate u lica, sačmaricom se masakriraju dijelovi tijela. Vampiri izgledaju kao nekakvi “cross-overi” između vampira, kanibala i demona, te na trenutke spektakularne scene makljaže liče direktno inspirirani, sa sada već legendarnim “From Dusk Till Dawn”.

Film traje kojih stotinjak minuta, da su eventualno skratili za kojih trideset minuta, čak bi se i moglo uživati u filmu bez premotavanja. Osim lošeg scenarija, te prilično zamornih diskusija, film pati od “all-German castinga”. Film je sniman na teritoriju Austrije i Njemačke, pa je većina glumaca sa tog područja, što u nekim scenama djeluje prilično glupo. Posebice mislim na braću zatvorenike, gdje jedan ima baš pravi naglasak negdje iz Velike Britanije, dok mu braco govori kao da je iz Štajerske. Uz to, zamislite obitelj koja govori u stilu “we needth, musteth killeh thee”, a zapravo imaju njemačke akcente.

Usput u filmu se na minutu dvije pojavljuje poznati njemački glumac Jurgen Prochnow.

Kako je film sniman od strane njemačke firme, nisu morali robovati strogim cenzuriranjima američke MPAA, pa su gore scene odrađene u pravom splatter điru. Da nema takve brutale, film bi bio potpuni promašaj, a ovako bar preživljavaš dosadne razgovore u iščekivanju masakra…

Maniac Cop (1988)

Ovaj film mi je uvijek bio u posebnom sjećanju. Sada kada sam ga opet pogledao, zapravo sam se ugodno iznenadio. Mislio sam da ću se više smijati budalaštinama, a ono Maniac Cop je ispao film sa relativno elaboriranom pričom, dosta akcije, te sa cool ubijanjem. Prva stvar što mi se svidjela je inicijalna učestalost našeg policajca manijaka u akciji. Redom: murjak ubija nekoga, pa 2 minute priče, pa opet drugo ubojstvo, pa dve minute priče itd. Već u prvih dvadesetak minuta smo imali tri ili četiri akcije, od brutalnog davljenja uz poneki lom kostiju, do gušenja žrtve u friški cement. Sada kad nakon ovakavog ratnog plana ubojstvo-priča pa repeat pomisliš da će se cijeli film vrtiti u tom điru, ali dolazi do sub-plota namještanja ubojstava mladome policajcu kojega je utjelovio Bruce Campbell. Iskreno, Bruce je glumio kao da je prvi put stao pred kameru, nekako jednolično, ali jebiga ipak je to Bruce, njemu je sve oprošteno :) Film ima dosta stereotipa, posebice nekih šlagovrta koje izriče glavni detektiv, te poneku blesavoću, ali sve u svemu “Maniac Cop” je vrlo dobra zabava.

Priča se vrti oko misterioznog murjaka koji nasumično ubija nedužne ljude. Bilo mi je totalno dobro to što kroz cijeli film neznaš jeli tip običan čovjek ili je mrtvi murjak sa natprirodnim moćima. Ima brdo stvari što idu u korist i jedne i u druge strane priče, ali se tek u zadnjem kadru otkriva istina. Za one koji se bolje sjećaju, Maniac Cop je dobio i dva nastavka, u kojima osim “manijaka” Roberta Z’Dara glumi i b-legenda Robert Davi :)

Redatelj filma je vrlo dobri William Lustig, koji mi je ostao u pamćenju po opičenom filmu “Maniac”, te po zakon zabavnom horroru “Uncle Sam”. Usput, on je čovjek iza Blue Undergrounda, relativno novije firme koja izdaje rijetke i strane filmove na poprilično kvalitetnim DVD izdanjima.