Zajebana je stvar kad živiš u nekoj meksičkoj selendri i ne želiš se udati za momka kojeg ti je familija odredila. Nema tu nekih laganica kazni, već odmah te deru sa prokletstvom koje uzrokuje da ti se u utrobi stvaraju zmije i proždiru te iznutra. Jedini spas jadnoj djevojci i izabraniku njenog srca je da noćnim vlakom krenu prema Los Angelesu, gdje živi šaman koji je može spasiti. Što vrijeme više prolazi, djevojka sve više i više povraća zmije, te se oslobađa zmijska snaga. Pri početku vožnje, kao u nekom sitcomu upoznajemo jednog po jednog putnika. Kao svaki ima neku svoju osobnost, svoje probleme, ali to nam kasnije ama baš ništa ne znači jer je priča toliko turobno loša da ti je potpuno svejedno tko je trenutno na tapetu. Od svih putnika, moram istaknuti dvije djevojke, jedna izgleda kao kapetanica Janeaway u mladim danima (uključujući frizuru), dok druga full liči na Denise Richards, ali samo po bujnosti obrva.
Ovakav film se gleda samo radi zmija, a one su ovdje vrlo rijetko u prvom planu. Radi budžeta više se radnje pridodaje nekom idiotnom zapletu o drogu, ubojicama, ljubavi, nego što se daje screen timea zmijetinama. Najjeftinije su im bile scene kada djevojka povraća male zmijice, pa su scenaristi zamislili da njen momčina mora loviti te zmije i ponovno je šopati sa istima da joj bude bolje. Dakako povraćanje i kretanje zmija natrag u želudac je prepuno neke zelene sluzi, kao čisto efekta radi. Najspektakularnija scena se dešava na kraju, kada ogromna zmija proždire cijeli vlak, a neki tip molitvom dozove tornado koji je u ZX Spectrum maniri animacije odvede u njenu smrt.
Ima jedna stvar koju stvarno ne razumijem. Svi pričaju o “Snakes on a Plane”. Odlučiš snimiti svoju verziju toga filma i ne ideš napraviti uber trash na koji bi masa ljudi pala, nego se trudiš napraviti ozbiljan film baziran na zmijskoj invaziji jednoga vlaka? Film je totalno dosadan, nezanimljiv, očajno odrađen, sve u svemu potpuna katastrofa.