S+F 2009 report #2: Novi val talijanskog horrora

Par dana prije poslaska u Trst čitao sam brošuru da vidim na koje bi se predavanje mogao zaputiti. U oko mi je odmah zapeo okrugli stol nazvan “Novi val talijanskog horrora”. Uživam u talijanskim horrorima, ali stvarno, koji je to novi val, što se zbiva u susjednoj Italiji sa horrorom?

Okrugli stol se održavao u ugodnom prostoru Caffea Tommaseo, u samom centru Trsta. Kada smo se sjeli shvatio sam da će većina razgovora biti na talijanskom, ali sam uz sebe imao frenda koji je tog dana dublirao kao vozač i moj personalni prevodioc :) O temi novog talijanskog horror filma su razglabali Federico Zampaglione (pjevač nekog mega popularnog talijanskog benda Tiromancino i redatelj filma “Shadow”, Manlio Gomarasca (kaže IMDB da je 1999 napisao scenarij za dokumentarac “Joe D’Amato Totally Uncut” i Alan Jones horror afficionado i osnivač legendarnog Frightfesta u Velikoj Britaniji.

Razgovor se većinu vremena vrtio oko Zampaglionea i njegovih iskustva sa snimanjem filma “Shadow” koji je istog dana imao svoju talijansku premijeru (moj stav o filmu uskoro). Situacija sa horrorima u Italiji nije nimalo bajna, postoji niz problema a po ono što se najviše ističe je problem u sufinanciranju. Naime, po ovome što sam čuo, vlada je prestala financirati filmove u onoj količini kojoj je to prije činila, a jedino što prolazi kod dobivanja para su filmovi sa krimi tematikom – pucačine, kriminalistički obrati, murja, mafija i slično.

Zampaglione je spomenuo da se prije dobivalo čak 90% totalnog budžeta iz vladinih fondova, a kada je to splasnulo više nije bilo hrabrih ulagača za nešto poput horrora. Očito je njegova popularnost u Italiji upalila, kada je za snimanje svoga horrora “Shadow” uspio naći producente koji su investirali milijun eura. Producenti su sjedili stol do nas i bili su vrlo uzbuđeni što će film taj dan doživjeti svoju premijeru. Makar je audio na engleskom (originalnom, ne dubirano), sve je snimano sa talijanskom lovom u Italiji, ali uz međunarodni cast.

Za filmove u generalno, Zampaglione kaže da se u Italiji sve iole udaljenije od policijskih pucačina snima sa budžetima kakvim se u Americi plaćaju čistači smeća na setovima.

Kako je većina diskusije bila vezana za njegov film, iskoristio sam vrijeme za pitanja publike i zapitao ga pa gdje je onda taj novi val talijanskog horrora iz naslova okruglog stola. Rekao mi je da ga zapravo i nema – trenutno da još par redatelja snima horror filmove ali sa mnogo mizernijim budžetima od njegovog. Ovo što je on snimio, nada se Zampaglione, moglo bi pokrenuti taj dugoočekivani talijanski povratak horroru…